ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 115

očuvanog zapisa. Na tim dvjema osobinama se, prema rezultatima projekta InterPARES, temelji autentičnost. Identitet se odnosi na »atribute zapisa koji ga jedinstveno karakteriziraju i po kojima se on razlikuje od ostalih zapisa.«

11 Na primjer, imena osoba koje su zapis stvorile ili im je on namijenjen, datumi stvaranja, prijenosa ili promjena, predmet na koji se odnosi, arhivska veza, popis priloga itd. Integritet zapisa se, kao što je to već ranije spomenuto, odnosi na njegovu kompletnost i nepromjenjivost. Provjera autentičnosti bi, kad je riječ o uključivanju zapisa u sustav za očuvanje na dulji vremenski rok, trebala biti omogućena najmanje u dvije situacije jednom, kod prihvata kako bi se provjerio identitet i integritet dostavljenih zapisa,

12 te drugi puta na zahtjev korisnika kod pristupa očuvanim zapisima.

13 Naime, u procesu prihvata nekog zapisa u sustav za očuvanje potrebno je provjeriti njegov identitet i integritet kako bi se kasnije mogla jamčiti njegova autentičnost. Kad je jednom uključen u proces očuvanja, zapis će vremenom neminovno biti podvrgnut nekom postupku očuvanja. Taj postupak mora biti proveden tako da se očuvaju sve bitne značajke zapisa, pri čemu autentičnost mora biti zajamčena. S druge pak strane, korisniku mora biti omogućena provjera autentičnosti zapisa koji je, na zahtjev, dobio od elektroničkog arhiva bilo na zahtjev ili kao potvrdu uz isporučeni zapis. Sasvim je jasna, dakle, slojevitost koncepta autentičnosti u elektroničkoj okolini, kao i razina odgovornosti ustanova koje su zadužene ili su preuzele odgovornost za očuvanje elektroničkih informacijskih objekata. Zbog toga se sposobnost očuvanja autentičnosti pri očuvanju elektroničkih zapisa nameće kao ključni element vrednovanja kvalitete nekog sustava za očuvanje takvih zapisa na dulji vremenski rok. 6. Sustav za prepoznavanje, vrednovanje i odabir metoda za očuvanje elektroničkoga gradiva Tijekom postupka očuvanja elektroničkih zapisa potrebno je provoditi definiranu strategiju očuvanja. To znači, kako je na više mjesta već spomenuto, da se treba primjenjivati proaktivni pristup očuvanju, detektirati promjene u okolini koje ugrožavaju sadržaj, kontekst i strukturu, kao i autentičnost, pouzdanost, integritet i upotrebljivost, te pravodobno djelovati zbog očuvanja tih značajki zapisa. No, čak je i uz pravodobno uočavanje nadolazećih promjena potrebno prepoznati koje bi metode očuvanja mogle dati dobre rezultate, testirati ih, vrednovati dobivene rezultate i odabrati najbolju metodu. I tako svaki put kada se uoči 11 Findings of the InterPARES Project - Authenticity Report, n. dj., str. 20. 12 U okviru OAIS referentnog modela ova se funkcija nigdje eksplicitno ne navodi. Moglo bi je se ugraditi u funkciju pregleda dostavljenih podataka segmenta administracije. 1 U okviru referentnog modela OAIS ni ova se funkcija nigdje eksplicitno ne navodi. Prikladno bi je bilo ugraditi u funkciju koordinacije pristupnih aktivnosti segmenta pristupa.