ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)
Strana - 110
njegovu fizičku trajnost, ali, isto tako, i na njegovu trajnost u smislu (ne)zastarjelosti same tehnologije i uređaja potrebnih za čitanje sadržaja koji se na njemu nalaze. S druge pak strane, prema Mooreovom zakonu neprestani razvoj informacijske tehnologije udvostručuje procesorsku snagu i gustoću zapisa na medije svake dvije godine, uz prepolavljanje troškova zapisa po kvadratnom inču površine. Zbog toga ispravna procjena trenutka migracije na medije nove generacije ne mora biti novi trošak, već, dugoročno gledano, ušteda. Naime, što se duže čeka na prijelaz na novu tehnologiju, ili se preskače određena generacija, to su veće šanse da će pristup zapisima biti otežan. Osim toga, uzimajući u obzir Mooreov zakon, prelazak na novu tehnologiju otprilike svake dvije godine prepolavlja jedinične troškove po mediju (osvježavanje i pohrana medija), a isto tako ubrzava pristup zapisima. Naravno, kako bi kalkulacija bila ispravna, moraju se ipak uzeti u obzir troškovi nabave nove opreme, obuke djelatnika za rad s njom, te troškovi rada na postupku migracije sa stare na novu tehnologiju. Dakle, kad se sve nabrojano uzme u obzir, može se ustvrditi da se treba o trajnosti medija razmišljati samo kao o razdoblju do prve sljedeće migracije sadržaja koji su na njima pohranjeni na medije nove generacije. Znači, ako se na fizičkoj razini primjenjuje ovakva strategija očuvanja elektroničkih informacijskih objekata, onda je minimalan uvjet koji treba zadovoljiti glede trajnosti medija daje trajnost odabranog medija nove generacije na koji se prelazi jednak ili veći od procijenjenog vremena do nove migracije, računajući i vrijeme potrebno za provođenje samog postupka migracije. 3.2. Logička razina Logička razina određuje način na koji će sadržaj biti fizički organiziran i zapisan, a zanemaruje vrstu medija i način zapisa na njega. Ipak, logička razina mora biti prisutna i na fizičkoj razini, tj. mora biti fizički zabilježena. Postoji nekoliko razloga za to, a ponajprije stoga što na logičkoj razini objekti mogu biti jednostavni i složeni. Tako se, primjerice, neka knjiga u elektroničkom obliku može nalaziti u jednom .pdf dokumentu, što je primjer jednostavnoga logičkog objekta. Ista ta knjiga može biti razdijeljena u poglavlja, pri čemu se svako poglavlje može nalaziti u zasebnom .pdf dokumentu. Ovo predstavlja primjer složenoga logičkog objekta, jer tek sva poglavlja zajedno čine jedinstvenu cjelinu. Zbog toga mora postojati još jedan logički objekt koji djeluje kao poveznica svih poglavlja, tj. koji ima zabilježenu informaciju o njihovu ispravnom redoslijedu. Dakle, na fizičkoj razini mora biti zabilježena informacija o njihovu međusobnom povezivanju, ali, isto tako, kao i u primjeru jednostavnoga logičkog objekta, i informacija o tome koji ih softver ispravno procesira. S druge pak strane, više cjelovitih logičkih objekata ili, pak, više dijelova složenoga logičkog objekta može, primjerice zbog uštede memorije, biti komprimirano i spremljeno u jednu
