ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 10

odnosno slom različitih oblika socijalizma u tim zemljama, uvjetovao je nagli interes brojnih društvenih skupina za do tada nedostupnom dokumentacijom, ponajviše policijskim dosjeima i imovinsko-pravnim spisima. U Hrvatskoj je taj, još uvijek aktualni proces, započet raspadom Jugoslavije, bio naročito obilježen problemima privatizacije i tzv. pretvorbe gospodarskih subjekata. U svjetlu tih pitanja, pojavio se i problem vlasništva nad arhivskim gradivom dotad u društvenom vlasništvu, tj. problem razgraničenja njegova javnog i/ili privatnog statusa. Zbog velikog broja stečajeva i preustroja poduzeća, suočili smo se i s golemim količinama gradiva na koje arhivi u ranijem razdoblju nisu bili posebno usmjereni. Arhivi su prvi upozorili na te poteškoće s kojima su se ubrzo susreli brojni građani, pa i čitavo društvo. Naime, svako potraživanje takve dokumentacije u osobne ili službene svrhe često je neuspješno ili zahtijeva opsežnu potragu u različitim ustanovama. Dodatna posljedica nerješavanja toga problema može biti gubitak jedinstvenih izvora za našu gospodarsku i društvenu povijest. Tranzicija je zahvatila i upravnu strukturu. Naime, državno osamostaljenje pratile su višekratne promjene u ustroju javne administracije na svim razinama što je prouzročilo dodatno opterećenje u radu arhiva. Napose, u godinama agresije i rata briga o registraturnom i arhivskom gradivu u Hrvatskoj bila je uvjetovana širim nacionalnim interesima. Dakako, svi ti problemi potaknuli su državu da se sustavnije posveti arhivskoj službi. Od osamostaljenja Republike Hrvatske možemo pratiti i niz pozitivnih pomaka. Većim ulaganjima države u arhive napredak se očitovao u stručnom i u organizacijskom pogledu. Arhivi su dobili na značenju, osobito mreža državnih arhiva: osnovan je jedan novi državni arhiv i više sabirnih arhivskih centara. Suradnjom Ministarstva kulture i jedinica lokalne samouprave dio je regionalnih arhiva donekle uspio riješiti probleme smještaja u adaptiranim prostorima, a Hrvatski je državni arhiv (HDA) nedavno dobio dodatna spremišta i zemljište na kojemu će se u idućem razdoblju moći graditi novi arhivski objekt. Znatno je povećan i broj zaposlenih u arhivskoj službi, a pojedini aspekti arhivske struke zastupljeni su u sklopu različitih sveučilišnih studija. Nakon stupanja na snagu novog Zakona o arhivskom gradivu i arhivima 1997., doneseni su i brojni provedbeni propisi sa svrhom što preciznijeg profiliranja arhivske struke i djelatnosti. Uz specifične okolnosti o kojima je bilo riječi, arhivska djelatnost u Hrvatskoj reflektira i globalizacijske trendove. Napredak informacijsko-komunikacijskih tehnologija globalno je promijenio komunikaciju kulturnog nasljeđa što je bitno utjecalo na interakciju arhiva i društva. Nove tehnologije umanjile su važnost konstanti »vremena, mjesta i medija« te su uvjetovale veći interes građana za slobodnim pristupom informacijama »bilo gdje i bilo kada«.

6 Promjene društve6 Yakel, E. Thinking inside and outside the boxes : archivál reference Services at the turn of the Century. Archivaria (Ottawa) 49(2000), str. 140-159.