ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 72

bili jednako veliki kao i negativi. Razvojem filma u svitku povećao se broj formata. Do danas je najpopularniji svakako ostao tzv. leica-format veličine 24 x 36 mm, nazvan prema proizvođaču Leica Camera AG iz Njemačke. Različiti formati, kao što su npr. leica, rol-film, film u svitku i plan-film, javljaju se i u određenim, različitim veličinama. Najčešće su to veličine 6 x 4,5 cm; 6x6 cm; 6x7 cm, 6x9 cm, 9 x 12 cm; 10 x 15 cm; 13 x 18 cm itd. Uvođenjem tehnike povećanja formati pozitiva i negativa više se ne poklapaju. Godine 1889. u Parizu su na Prvom međunarodnom kongresu o fotografiji prigodom Svjetske izložbe dogovoreni standardi fotografskih formata. Osnova standarda postala je Daguerreova ploča, koja je bila veličine 18 x 24 cm. Iz nje su izvedeni i svi ostali današnji formati pozitiva.

12 Prilikom obrade fotografskih zbirki treba voditi računa o svim ovim karakteristikama ili specifičnostima. Svaka zbirka ovisno o povijesnom fotografskom postupku,

13 tehnici, vrsti ili obliku zahtijeva drugačije uvjete obrade, čuvanja, pa i uporabe. Sređivanje fotografskih zbirki Fotografske zbirke stavljaju pred arhivista iste zahtjeve kao i pisani dokumenti. Neobično je važno upoznati se sa zbirkom, njezinim tvorcem ili skupljačem te s razdobljem i okolnostima u kojima je nastala. Sve te važne informacije utjecat će na sređivanje zbirke. Prilikom tehničkoga sređivanja zbirke treba imati na umu da su fotografije zamršene kemijske i fizikalne strukture. One su puno osjetljivije od pisanih dokumenata i izložene bržem propadanju. Oštećenja fotografija mogu se podijeliti na tri osnovna tipa: fizička, kemijska i biološka. Fizička oštećenja mogu biti strukturalna ili mehanička (abrazije, rupe, rezovi, puknuća

14 itd.), a rezultat su gotovo uvijek lošega rukovanja i neadekvatnoga odlaganja. Kod kemijskoga oštećenja razlozi mogu biti i vanjski i unutarnji. Kao posljedica toga oštećenja fotografija mijenja boju, blijedi ili tamni. Biološka oštećenja također mogu biti posljedica vanjskih ili unutarnjih faktora. Najčešće su to oštećenja od različitih pljesni, insekata ili glodavaca.

15 Stoga je neobično važno da se fotografije pravilno odlažu i pohrane. Koliko god nije moguće obraditi svaku pojedinu fotografiju, toliko je važno svaku pojedinu zaštititi. 12 Smokvina, M.: Od dagerotipije do digitalne fotografije, Informatica Museologica, MDC, Zagreb, br. 31(3-4), 2000, str. 146-147. u Za povijest fotografskih postupaka vidi: Ritzenthaler, Munoff i Long, nav. dj. 14 Staklo je veoma lomljivo. 15 Clarké, S, Frey, F.: Care ofphotographs, ECPA, 2003, str. 15.