ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 70

ilustraciju knjiga, a ne kao mogući primarni povijesni izvor. Možda je to zato što fotografija u svijesti korisnika još uvijek ima više estetski doživljaj, ali je zasigurno i stav arhiva tomu pridonio. »Do prije nekoliko desetljeća fotografije su zanemarivane. Često su samo sumarno popisivane na nivou zbirke, a ne pojedinačne fotografije ('kutija fotografija o... ') ili nisu uopće evidentirane. Pohrana nije uvijek bila optimalna: na primjer, u arhivima je bilo uobičajeno držati fotografije zajedno s dokumentima na papiru, a poneki su arhivi i 1980-ih još uvijek smatrali 'kako fotografije kao takve ne mogu biti arhivalije'«.

1 Kakav bi status fotografije bio daje umjesto 150 stara 500 godina može se samo zamišljati, ali sigurno je da je zadaća arhiva da svojim fotografskim zbirkama osigura tu starost. Oblici fotografija Ista arhivistička načela koja vrijede za pisane dokumente prilikom prikupljanja, vrjednovanja, obrade ili uporabe, vrijede i za fotografije. Princip provenijencije ili princip prvobitnoga reda poštuje se i prilikom obrade fotografskih zbirki. No, fotografske zbirke imaju specifičnosti koje pisani dokumenti nemaju. Zato je važno osnovno poznavanje različitih vrsta i oblika fotografija, temeljnih pojmova i fotografskih postupaka. Treba svakako naglasiti i da se kod fotografija postupci i polaritet, oblici i vrste, tehnike i mediji međusobno prožimaju i pojavljuju u brojnim kombinacijama, što još više naglašuje posebnost fotografija kao arhivskoga gradiva. Fotografija je trajna slika nastala djelovanjem svjetla na određenu površinu koja je osjetljiva na svjetlost.

2 Stoga je stvaranje fotografije proces koji započinje snimanjem ili fotografiranjem, a završava razvijenim negativom ili pozitivom. Oni se još nazivaju izravni negativ ili izravni pozitiv. Međutim, snimka se može pojaviti i u drugim oblicima. Izravni negativi ili pozitivi često se kopiraju (te su kopije ujedno i zaštitne i korisničke), iz negativa se rade kontakt-kopije i povećanja,

3 a danas su sve češće fotografije i njihove kopije u digitalnom obliku. Nosači fotografskoga zapisa dijele se na transparentne i reflektirajuće. U transparentne medije spada staklo, film, folija i navošteni papir,

4 a u reflektirajuće metal, papir, karton, porculan i dr. Fioravanti, G.: Present Activities and Futures Projects of the Italian Center for Photoreproduclion, Binding and Restoration in the Field of Archivál Photographic Collections Preservation, izlaganje na SEPIA konferenciji u Helsinkiju, 18.-20. rujna 2003. " Enciklopedija likovne umjetnosti, br. 2, Leksikografski zavod, Zagreb, 1962; fotografija, str. 299. 3 Za razliku od povećanja, kontakt-kopija pozitiv je iste veličine kao i negativ. 4 Navošteni papir upotrebljavao se kod kalotipije. »Kalotipija je postupak u kojem se koristi negativ papir da bi proizveo fotografiju na finom pisaćem papiru premazanom svjetloosjetljivim solima.« vidi Ritzenthaler, Mtinoff i Long: Upravljanje zbirkama fotografije (prijevod Dovranić), HDA, Zagreb, 2004, str. 38.