ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 51

očeva, koji bi ih onda odgajali zajedno sa svojom zakonitom djecom. 19 Nahodi koji su bili rođeni u Konavlima rijetko su se tamo i odgajali. Obično su uzimani u gornja sela Dubrovačkoga primorja, a oni rođeni u drugim dubrovačkim područ­jima odgajani su u Konavlima. Na sela su više voljeli uzimati mušku djecu, dok u Dubrovniku, Cavtatu i Stonu, dakle u gradskim sredinama, taj je broj bio podjed­nak i za mušku i za žensku djecu. Ženska djeca često su ostajala u Nahodištu sve do udaje, prilikom koje bi dobila i miraz. 20 Ponekad su žene zbog neželjene trudnoće pribjegavale i krajnjem činu, če­domorstvu. Tako su se od 1667. do 1806., dakle u razdoblju od 140 godina, na području Dubrovačke Republike dogodila 64 čedomorstva. 21 Prilikom krštenja nahodi su primali samo ime. Tek od početka 19. st. uz ime nose i izmišljeno prezime, obično istih inicijala. U 19. st. preuzimanje na dojenje bio je znak i usvojenja, pa bi dijete i nakon treće godine ostajalo kod dojilje. U razdoblju od 22 godine (1830.—1852.) upisano je 1460 nahoda, podjednako muš­ke i ženske djece. Od toga je u Nahodištu rođeno 384, a ostali su stigli preko valjka (mota). Većina djece bila je iz Dubrovnika." Kad je 1888. u blizini sagrađena bolnica, Nahodište je postalo njezinim dječjim odjelom. Odlukom Oblasnoga odbora Dubrovačke županije Nahodište je zatvoreno 1927. godine. 23 Kao i kod druge djece, tako je i kod nahočadi smrtnost bila velika, posebno do prve godine života. U narodu popularna izreka »zdrav k'o mulan« odnosila se na onu djecu koja bi usprkos lošim uvjetima ipak preživjela i kao takvi bi i poslije bili zdraviji i snažniji od ostale populacije. Međutim, više je umiralo nahoda nego zakonski rođene djece. Prema uzrocima smrti može se zaključiti da su nahodi imali lošiji tretman od ostale djece. Tako je od rahitisa umrlo 20% djece, od su­šice također 20%, od srdobolje 10%, a 15% od neuhranjenosti. Prema uzorcima iz župe Pridvorje u Konavlima ženska su se djeca pokazala otpornijima i vitalnijima od dječaka. Tako su u Pridvorju petu godinu doživjeli svaka treća djevojčica i tek svaki četvrti dječak. Među nahodima je prva selekcija nastupala već nakon rođe­nja, dakle u samom Nahodištu. Druga bi selekcija nastupala kod dojilja u Konav­lima. Promatrajući nahode u konavoskoj župi Pridvorje od 1831. do 1918., došlo se do rezultata da je oko 40% nahoda umiralo već u prvoj godini života, dok u ostaloj populaciji manje od 10%; 71% ne bi doživjelo petu godinu, a u ostaloj populaciji 27%. Svaki peti nahod doživio bi petnaestu godinu života. 24 19 Jeremić, R. i Tadić, J., nav. dj. str. 129-130. 20 Šupuk, A., nav. dj. str. 321-322. 21 Vekarić, Nenad: Ubojstva među srodnicima u Dubrovačkoj Republici (1667.-1806.). Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 37 (1999), str. 114-120. 22 Šupuk, A., nav. dj. str. 324-327. 23 Bazala, V., nav. dj. str. 25; Šupuk, A., nav. dj. str. 321. 24 Kapetanić, N. i Vekarić, N., nav. dj. str. 361-366.

Next

/
Oldalképek
Tartalom