ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 49

vlastela dva do tri ljetna mjeseca provodila na ladanju izvan Grada. Kod ostaloga stanovništva sezonski povećan broj začeća može se vezati uz poslovno »mrtvu« sezonu (doba poklada u veljači) ili uz proljetno buđenje (svibanj). Shodno tomu, najveći broj rođenja bio je u studenom i veljači." I sezonsko kretanje vjenčanja kroz godinu u tradicionalnim društvima uvjetovano je crkvenim pravilima i potom oblikovanim narodnim običajima. Dok na sjeveru Europe u 19. st. prevladava jesenski maksimum vjenčanja, u srednjoj Europi proljetni, dotle se na jugu Europe primjećuje jesensko-zimski maksimum. Tako iz matičnih knjiga vjenčanih saznajemo da je u dubrovačkom izvangradskom području maksimum vjenčanja zabilježen u studenom, u vremenu izobilja nakon završene žetve, te u siječnju i veljači, prije korizme. Najmanje vjenčanja upisano je u korizmenim (ožujak) i radnim mjesecima (srpanj i kolovoz) te u mjesecu Božičnih blagdana (prosinac). I vlastela su se najčešće ženila u studenom, ali još i više u ljetnim mjesecima, upravo suprotno seoskom življu. Držeći se strogo crkvenih zabrana, izbjegavali su se vjenčavati u doba korizme. Za razliku od vlastele, nevlasteoski sloj u Gradu vjenčavao se skoro podjednako u svim mjesecima.

12 b) Matične knjige Nahodišta u Dubrovniku Mada je u Dubrovniku vrlo duga tradicija brige o nezbrinutoj i napuštenoj djeci, najstarija sačuvana matična knjiga Nahodišta počinje tek s 1808., jer su prijašnje uništene, kako se drži, što u razornom potresu što nepažnjom. Postoji samo popis usvojenih nahoda od 1590. do 1783. godine.

13 Već u Statutu grada Dubrovnika iz 1272. spominju se nezakonita djeca i briga o njima. U 4. knjizi Statuta, posvećenoj obiteljskom pravu, dva članka govore o očevoj vlasti nad nezakonitom djecom i općenito o nezakonitoj djeci i njihovu ponašanju.

14 Naime, u srednjovjekovnom i renesansnom Dubrovniku zabilježena je pojava učestaloga bluda i shodno tomu mnoštvo izvanbračne djece. Od 13. do 16. st. javne kuće nisu bile pod posebnom kontrolom vlasti, a izvanbračne spolne odnose održavali su svi društveni slojevi. Ubrzo se javila potreba za zbrinjavanjem djece rođene Krivošić, Stjepan: Stanovništvo Dubrovnika i demografske promjene u prošlosti. Zavod za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku, Dubrovnik, 1990., str. 77-83; Vekarić, Nenad i dr. Vrijeme ženidbe i ritam poroda: (Dubrovnik i njegova okolica od 17. do 19. stoljeća). HAZU; Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Zagreb-Dubrovnik, 2000, str. 84-91; Kapetanić, Niko i Vekarić, Nenad: Stanovništvo Konavala. sv. 1. Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Dubrovnik, 1998., str. 250-259. 12 Krivošić, S., nav. dj. str. 77-83; Vekarić, N. i dr., nav. dj. str. 51-54. n Šupuk, Ante: O matičnoj knjizi dubrovačkih nahoda i njihovim prezimenima : (ab anno 1830 1852). Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku 15-16 (1978), str. 321-356, 323-324; Ficović, 1., nav. dj. str. 25; Čučić, V., nav. dj. str. 38-41. 14 Statut Grada Dubrovnika sastavljen godine 1272. Državni arhiv Dubrovnik, Dubrovnik, 2002., str. 288-289.