ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)
Strana - 47
nje preuzimati vođenje matica, matične knjige postaju les registres de Vetat civil (knjige građanskoga stanja). Svaki upisani više se ne tretira kao vjernik, pripadnik određene crkve, nego kao građanin, pripadnik određene države. Dakle, knjiga građanskoga ili civilnoga stanja prikazuje skup pravnih osobina svojstvenih jednoj fizičkoj osobi. Drugim riječima, građansko stanje fizičkih osoba jest stanje s obzirom na obiteljske odnose: rođenje, vjenčanje i smrt. Pritom crkvene matične knjige stavljaju naglasak na obredima krštenja, vjenčanja i sahrane. Svaki od tih obreda vezanje za konstituiranje ili izmjenu stanja fizičke osobe. Iz toga proizlazi i definicija matičnih knjiga, po kojoj su one vjerodostojni dokumenti, zakonom određeni da utvrde činjenice koje konstituiraju ili mijenjaju stanje fizičkih osoba. 3 Matične knjige u Dubrovniku kao izvor za istraživanje U Dubrovačkoj Republici, koju je 1808. ukinuo Napoleon, vođenje matica bilo je naravno u djelokrugu Katoličke crkve. Mada se u crkvenim shematizmima često nađe podatak da su prethodne matice izgorjele ili s vremenom uništene (antiquioribus igne consumptis; antiquioribus iniuria temporum consumptis), prve matične knjige na dubrovačkom području počele su se voditi u 16. st. Novija istraživanja dokazuju da su se matične knjige počele voditi u Luci Šipanskoj tek od 1600., a ne od 1500., kako se vjerovalo. 4 I u ostalim dijelovima Hrvatske najstarije matične knjige vode se na temelju odredaba Tridentskoga koncila. Međutim, poneke ih župe vode i prije, kao npr. Umag (od 1400.) 5 , Omiš (1488.), Hvar (1516.), Labin (1536.), Bale (1538.), Buje (1539.), Mandalina kod Šibenika (1544.), Vodnjan (1559.), Rovinj (1560.), Zadar (1560.), Trogir (1569.). 6 U Dalmaciji je crkvena ovlast nad maticama prekinuta dolaskom Francuza 1806. godine. A dolaskom Austrije (1814.) matice se opet vraćaju u župne urede. Budući da se u Austriji crkva tretirala kao državna ustanova, a svećenici kao državni službenici, država je vršila nadzor nad njihovim poslom. Patent Josipa II. iz 1784. postao je osnova civilnoga zakonodavstva o župnim maticama i u Hrvatskoj. Od 1817. župnici u Dalmaciji po austrijskom zakonodavstvu vode dvostruke matice: jedne su crkveno-državne, za koje im okružno ili kotarsko poglavarstvo daje novac, paginira ih, listove povezuje dvobojnim koncem i udara pečat; a druge su one kontrolu kojih vrši biskupski ordinarijat. S vremenom se dvojno vođenje zanemaruje, a župnici vode samo »civilne« 3 Ficović, I., nav. dj. str. 7-14. 4 Stipetić, Vladimir i Vekarić, Nenad: Povijesna demografija Hrvatske. HAZU, Zagreb-Dubrovnik, 2004., str. 28. Budući da je matična knjiga krštenih bila vrlo oštećena, upisi su prepisani od 1483. nadalje. (Jelinčić, Jakov: Matične knjige s područja Pazinštine do 1945 (1949) godine. Vjesnik istarskog arhiva 2-3 (1994), str. 253-275,254.) 6 Stipetić, V. i Vekarić, N., nav. dj. str. 28; Mogorović Crljenko, M., Poropat, B. i Ujčić, T.: SUFICIT TIBI SCRIBER: Matična knjiga krštenih župe Labin (1536.-1 583.). Zbornik posvećen akademiku Raukaru (u tisku); Ficović, I., nav. dj. str. 16-20.
