ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)
Strana - 236
Dani mediteranskoga filma, Cagliari-Carloforte, Italija, 27.-31. listopada 2005. Od 27. do 31. listopada u organizaciji Comune di Carloforte, a u suradnji s rUmanitaria di Cagliari-Carbonia e L'Arci di Iglesias i Cagliari Cineteca Sarda, u Cagliariu i Caloforteu održani su Dani mediteranskoga filma. Skup, zamišljen kao mjesto propitivanja kulturnoga nasljeđa mediteranskih zemalja, njihovih sličnosti i razlika te prezentacije kroz film, imao je za cilj postavljanje temelja za organizaciju budućega Festivala mediteranskoga filma u Carloforteu. Susretu je nazočilo više od dvadeset gostiju iz desetak zemalja, te se mogao dobiti vrlo dobar uvid u trenutno stanje filmske arhivistike mediteranskoga područja. Bogati program, koji se sastojao od brojnih projekcija te rasprava vezanih uz suradnju različitih filmskih arhiva i kinoteka mediteranskoga područja, ipak je ostavio dovoljno vremena za druženje i razmjenu iskustava s predstavnicima drugih zemalja. Od rasprava iz službenoga programa valja naglasiti sljedeće: »Uloga kinoteka i kulturnog udruživanja kinematografija Mediterana u očuvanju kulturnog identiteta: Zakonodavstvo i lokalne kinoteke u kulturnoj prezentaciji putem filma«; Rasprava je održana u Kinoteci Sardinije u Cagliariju 27. listopada 2005., a sudjelovali su: Salvatore Figus, regionalni direktor Societä Umanitaria; Giovanna Cerina, VIII. kulturni komesar Regionalnoga vijeća Sardinije; Paul Assets, nacionalni predsjednik ARCS i Vivianne Gottardi, Cinémathéque de Run. Uz njih, u raspravu su se uključili i predstavnici kinoteka te gosti. Temeljni problemi u radu kinoteka i filmskih arhiva, posebno u pitanjima restauracije, čuvanja i prezentacije gradiva, javljaju se iz neusklađenosti zakona s potrebama financiranja tih programa. Naime, čest je slučaj da se financiranje ne može ostvariti iz jednoga fonda, a zakonske odredbe zabranjuju više različitih izvora financiranja, stavljajući na taj način kinoteke i filmske arhive u nezavidnu situaciju odabira »manjega zla«. Na taj način arhivi i kinoteke moraju odabrati žele li se posvetiti restauraciji filma koja je izuzetno skupa, bila ona klasičan fotokemijski postupak ili digitalna u novije vrijeme, ili očuvanju zatečenog stanja, koje jednako tako iziskuje iznimna sredstva radi izgradnje zadovoljavajuće infrastrukture. Naime poznato je da film, kao izuzetno osjetljiv medij, traži posebne uvjete čuvanja na strogo određenim standardima. Tu je i pitanje prezentacije tako sačuvanoga filmskoga gradiva, koje ima dosta visoku cijenu, zbog stalne potrebe za održavanjem opreme i dvorana koje zadovoljavaju kinotečne kriterije, a projekcije u njima vrlo su rijetko opravdane ekonomskom logikom.
