ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)
Strana - 211
50 godina rada Središnjega laboratorija za konzervaciju i restauraciju Hrvatskoga državnog arhiva, Zagreb, 17. prosinca 2004. Središnji laboratorij za konzervaciju i restauraciju Hrvatskoga državnog arhiva obilježio je 2004. 50 godina rada. Povodom te obljetnice održan je 17. prosinca 2004. stručni skup, u radu kojega su sudjelovali, uz djelatnike Središnjega laboratorija, korisnici usluga te predstavnici srodnih i znanstvenih ustanova s kojima Središnji laboratorij surađuje. Rad na konzervaciji i restauraciji arhivskoga gradiva u Hrvatskom državnom arhivu u suvremenom smislu počinje 1954. godine zapošljavanjem dipl. ing. kemije Tatjane Puškadija-Ribkin, koja utemeljuje konzervatorsko-restauratorsku službu u hrvatskim arhivima. Može se reći da se razvoj struke prati od samih početaka, jer se prvi konzervatorski laboratoriji koji u svojem radu primjenjuju znanstvene metode utemeljuju oko 1900., a konzervacija postaje strukom 1950., utemeljenjem Međunarodnoga instituta za konzervaciju (IIC). Planirano je da Laboratorij bude središnji laboratorij za restauraciju arhivskoga gradiva na području Republike Hrvatske. Tako se i danas, kada i druge ustanove otvaraju svoje laboratorije i radionice, osim za potrebe Hrvatskoga državnog arhiva radi i za potrebe svih imatelja pisane baštine u Hrvatskoj: ostalih državnih arhiva, knjižnica, muzeja, vjerskih i drugih organizacija i institucija s područja znanosti i kulture. Uspješnu višegodišnju suradnju istaknuli su vlč. Ivan Stironja, biskupski vikar za pastoral Biskupskoga ordinarijata Mostar, dr. sc. fra Bono Vrdoljak iz Livna, pater Vatroslav Frkin iz Franjevačkoga samostana u Zagrebu i Joško Belamarić, pročelnik Konzervatorskoga odjela Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture iz Splita. Laboratorij je specijaliziran za konzervaciju i restauraciju gradiva pisanoga na papiru, koži i pergamentu. Od 1970. u okviru Laboratorija djeluje i knjigovežnica za restauraciju starih uveza i uveza starih knjiga. Na temelju analize stanja oštećenosti arhivskoga gradiva svih imatelja u Republici Hrvatskoj Središnji laboratorij izradio je 1986. plan razvoja konzervatorsko-restauratorske službe u arhivskoj djelatnosti. Podatci dobiveni anketom, koju je provela te analizirala rar. sc. Tatjana Mušnjak, voditeljica Središnjega laboratorija za konzervaciju i restauraciju HDA, pokazali su daje već u to vrijeme bilo oko 10 000 000 listova oštećenoga gradiva, kojem su bili neophodni konzervatorsko-restauratorski radovi. Tijekom Domovinskoga rata situacija se još pogoršala. Oštećene su nove količine gradiva, ne samo u izravnim ratnim sukobima, nego i pri zaštiti gradiva njegovim odlaganjem u neprimjerenim uvjetima: vlažnim podrumima, grobnicama, štalama, hermetički zatvorenim metalnim sanducima. O takvim, neposrednim ratnim štetama i suradnji s Ministarstvom kulture govorila je Ranka Wurth, glavna konzervatorica za pokretna kulturna dobra Ministarstva kulture RH.
