ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)
Strana - 197
tička usmjerenja SFRJ bila konjunkturna ili štetna za hrvatske interese. Također je pokazao koliko je vanjska politika SFRJ bila autohtoni proizvod, a koliko je tek korespondirala ili reagirala na podražaje velikih sila. Izlaganje Damira Agičića odnosilo se na mjesto koje je posvećeno povijesti Europe i europskim integracijskim procesima te pitanjima europskoga identiteta u nastavi povijesti u Hrvatskoj u posljednjoj četvrtini 20. i na početku 21. stoljeća. Agičić je analizirao nastavne planove i programe, udžbenike i rezultate nedavno provedene ankete među učenicima završnih razreda o povijesnoj svijesti. Njegov je zaključak da u poučavanje povijesti treba uvesti ideju ujedinjene Europe jer o tom procesu u nastavnoj praksi nema spomena. Nakon plenarnih predavanja kongres je nastavio radom sekcija: Stara povijest, Povijest 20. stoljeća - »Hrvatska u vrijeme hladnog rata«, Nastava povijesti, Demografska povijest, Crkva i društvo, Etničke skupine u Hrvatskoj, Povijest športa, Srednjovjekovna povijest, Mediji i oblikovanje javnog mnijenja - »Hrvatski mediji u europskom kontekstu«, Hrvati izvan domovine, Vojna povijest, Nacija i nacionalizam, Povijest žena, Historiografija, Gospodarska povijest, Arhiv i povjesničari, Urbana povijest, Pravna povijest - »Hrvatski državnopravni i pravni sustav i europsko okružje« i Povijest znanosti. Predavanja su se održavala u hotelu »Brioni« i na Filozofskom fakultetu. Osim iznimno zanimljivih i poticajnih referata, slušateljstvo (uz profesionalne povjesničare kongres su pratili brojni studenti, novinari i intelektualci) imalo je prilike nazočiti predstavljanju niza vrijednih historiografskih izdanja. Kongres je završio 3. listopada izletima na Nacionalni park Brijuni i u središnju Istru. Važnost je Kongresa hrvatskih povjesničara u okupljanju respektabilnoga broja historičara iz cijele Hrvatske, njihova međusobnoga druženja i upoznavanja, razmjeni iskustava i osmišljavanja novih projekata. Brojnost mlađih kolega povjesničara, redovito znanstvenih novaka i novakinja, svjedoči o velikom zanimanju za struku među novim naraštajima, koji zanatu pristupaju vješto rabeći suvremena tehnička dostignuća. Svojim su izlaganjima hrvatski znanstvenici pokazali kako se naša historiografska znanost kreće u smjeru razvijene zapadne historijske znanosti služeći se njihovim iskustvima i primjenjujući njihove istraživačke modele gdje je to moguće. Ovim su dobro organiziranim okupljanjem hrvatska znanost i kultura dobili na prepoznatljivosti na široj europskoj kulturnoj i znanstvenoj sceni. Elvis Orbanić
