ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)
Strana - 133
macijama i znanju, ponajprije za promicanje ciljeva svog osnivača«. 6 Dobrobit osnivača (private advantage) 7 prepoznaje se kao razlog postojanja i osnovna svrha djelovanja. Organizacije koje ih osnivaju očekuju da će one pridonositi njihovu napretku i višestruko im vratiti sredstva koja u njih ulažu. No povrat ne mora uvijek biti financijski, on se može vrjednovati i kao prestiž, djelotvornije poslovanje ili pak zadovoljstvo korisnika. Ovo naročito vrijedi za neprofitne organizacije. Arhivi su jedne od njih. Nastanak zbirki i njihova osnovna struktura Nastanak jedne arhivske knjižnice rijetko se veže uz neki točan datum ili posebnu odluku. On se zbiva spontano i kroz duže razdoblje, a izraz je postupnoga sazrijevanja potrebe arhivskih djelatnika za izgradnjom specijalizirane knjižnične zbirke koja im omogućuje kontinuirani dotok informacija nužnih za izvršavanje njihovih poslova na sređivanju arhivskih fondova i zbirki, vrjednovanju i izlučivanju arhivskoga gradiva te obradi i posredovanju informacija o gradivu neposredno ili preko odgovarajućih obavijesnih pomagala. U istoj se zbirci stvaraju uvjeti i korisnicima istraživačima da uvidom u relevantnu literaturu osiguraju brz i učinkovit hod kroz to gradivo, razumijevanje uloge i značenja stvaratelja gradiva u konkretnom upravnom i političkom sustavu te općega konteksta nastanka gradiva u određenom povijesnom razdoblju. Knjižnica, dakle, mora zadovoljiti potrebe i unutarnjih i vanjskih korisnika bez obzira na to što se one dijelom podudaraju, a dijelom razilaze. Podudaraju se na stručnim i znanstvenim područjima koja se odnose na različite aspekte rada na arhivskom gradivu, a razilaze na području vezanom za edukaciju i osposobljavanje arhivskih djelatnika i razvoj arhivistike kao zasebne discipline. Pokušaji pojedinih arhivskih uprava da arhivske knjižnice definiraju i izgrade kao isključivo arhivističke zbirke, a da se zadovoljavanje potreba istraživača preusmjeri na opće knjižnice, nisu uspjele i zadržan je dvojni princip gradnje zbirke. Za ovakav pristup ima više uporišta i u praktičnom životu i u teoriji. Prvo, potreba za literaturom proizlazi iz samoga rada na arhivskom gradivu i vrlo je nepraktično prekidati rad na gradivu da bi se konzultirala literatura na nekom drugom mjestu. Drugo, opće knjižnice ne mogu tako temeljito izgraditi zbirku za specifične potrebe arhivskih istraživača, a isto tako ne mogu ni dovoljno temeljito obraditi informacije koje su njima relevantne. Potreba za brzom uslugom na licu mjesta i specifičnom, a ponekad i eksluzivnom, knjižničnom informacijom nije nikakva novost niti posebnost arhivske knjižnice. Na tim osnovama zasniva se rad i u drugim specijalnim knjižnicama. 8 " Kunštek, D.: Specijalne knjižnice / informacijski centri u svijetu tranzicije. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 40, 1-2(1997), str. 107. 7 Ashworth, W.: Special librarianship. London : C. Bingley; Munich; New York ; Paris : KG Satir, 1979., str. 3. x Kunštek, D., nav. dj. str. 109.
