ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 116

štveni i pravno-politički odnosi, koji utječu na organizaciju cjelokupne gradske uprave i sudstva. Stvaranje sve većih količina raznovrsnije pismene dokumentacije, kako one tekuće, tako i one starije, tj. arhivskoga gradiva, dovodi do brige oko uređenja gradskih kancelarija i notarijata. Uporaba gradiva u službene svrhe Riječ je o gradivu nastalom radom komunalnih organa (kneza, kamere, tj. ureda koji se brinuo o prihodima i rashodima općine te komunalnoga vijeća). Komune su nizom mjera nastojale zaštititi tu dokumentaciju, važnu za dokazivanje općinskih prava.

1 To potvrđuje niz odredbi u statutima dalmatinskih gradova. Tako Stari statut grada Splita iz 1312. (knjiga II. gl. 61.) propisuje strogi režim čuvanja komunalnih knjiga i spisa i notarskih knjiga u posebnom prostoru i čak posebnom objektu - u kuli (in turri). Određuje se da »kula mora imati dva različita ključa s različitim bravama tako da se jednim ključem ne mogu otvoriti obje brave«, a ključeve drže ovlaštene osobe (komunalni blagajnik ijedan od triju sudaca splitske komune). Otvaranje prostorije nije moguće »bez dopuštenja načelnika odnosno upravitelja grada« (sine licentia potestatis et rectoris dicte ciuitatis). Istom odredbom predviđena je obvezna inventarizacija gradiva, odnosno potrebno je zapisati »koliko ima (komunalnih) knjiga i notarskih knjiga« (quot libri et quaterni sunt), i to u tri primjerka (tria inventaria), od kojih po jedan drže dvije gore spomenute osobe, a treći popis neka Tajno vijeće povjeri nekom »poštenom i povjerljivom čovjeku«.

2 Inventari su olakšavali režim čuvanja i uporabe gradiva; s druge strane inventari su pretpostavljali i određenu sređenost gradiva.

3 Već je naglašeno da se tek s dopuštenjem načelnika, odnosno upravitelja grada, i uz nazočnost određenih općinskih službenika može ući u spremište sa spisima. Nakon toga, dok se potrebni posao ne obavi, nitko ne smije napustiti spremište, a svi su nazočni dužni paziti da se nije nešto krivotvorilo. Kad se posao završi, dok su svi još nazočni, vrata se kule zaključavaju, a isprava se predočuje načelniku i Kuriji splitske komune kako bi ispitali ima li u njoj ikakve štete za komunu. Dakle, interesi općine predstavljaju primarni kriterij za odluku hoće li se dopustiti uporaba gradiva ili ne.

4 Odredba iz 1382. (Reformacije gl. 96.) također pokazuje oštar režim propisan za uporabu gradiva u splitskom statutu. Spomenutom odredbom uređeno je postupanje s gradivom koje se nalazilo izvan gradske kule. Propisano je da zamjenik gradskoga kneza sa sucima i četvericom plemića, izabranim u gradskom Stulli, B., O pravnom režimu korištenja arhivske građe u Arhivistika i arhivska praksa, studije i prilozi, HDA, Zagreb, 1997., 98-100; ovaj je rad pod istim naslovom prvobitno objavljen u Arhivskom vjesniku, Zagreb, 9 (1966), 137-237. " Statut građa Splita. Splitsko srednjovjekovno pravo, (preveo Antun Cvitanić), III. znatno prošireno i temeljito izmijenjeno izdanje. Književni krug Split, 1998., 440-441. 1 Stulli, 107. 4 Statut grada Splita, 440-441.