ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)
Strana - 108
ljaju povjerene poslove. Ova svjedočanstva pružaju zanimljivu ilustraciju odnosa prema zarobljenicima, za koji se može ustvrditi da je bio human. Grof se već 1916. zalagao da se zarobljenicima odsluži pravoslavna liturgija u njegovu dvorcu, teje ona i održana u jaskanskoj čitaonici, a za tu je prigodu pravoslavni svećenik doputovao iz Zagreba. Od ruskih zarobljenika grof je izdvojio Nikolaja Sergejeviča Kaltininina iz Jekaterinoslava, kojega je naselio u svom dvorcu i nazvao ga »ljubimcem kuće«. On je nazočio gramofonskim koncertima i društvenim večerima u dvorcu, štoviše stalno je pratio grofa u lov i nosio mu pušku. Također nalazimo podatak da je grof, kada je stigla zapovijed da se pet ruskih zarobljenika prebaci s vlastelinstva na talijansko ratište, istinski žalio, te je na kraju poklonio svakomu od njih 5 kruna i namirnice. U Dnevniku se još bilježi da se posljednja skupina od 11 zarobljenika zadržala do 2. studenoga 1918. Dvojica od njih Jaska se toliko dopala da su odlučili ne vratiti se u Rusiju nego trajno ostati u Jastrebarskom. Od ove dvojice jedan je bio neoženjen te se odlučio oženiti Ljubicom Sertić iz Duge Rese. Drugi, oženjeni, iskoristio je priliku da se ne vraća svojoj ženi, za koju Erdődy navodi daje imala zlu ćud. 21 Fragmenti o zarobljenicima u zagrebačkom Ilustrovanom listu U novinama Ilustrovani list, koje su izlazile jednom tjedno (subotom) za Prvoga svjetskog rata i donosile vijesti s bojišnice te razne priloge iz svakidašnjega života, pronađeno je nekoliko slikama popraćenih crtica o ruskim zarobljenicima na području Hrvatske. List od 8. svibnja 1915. donosi slike ruskih zarobljenika u Zagrebu, napominjući da ih je oko sto, da su došli na oporavak i da su smješteni u zgradi realne gimnazije. Dok se na jednoj fotografiji nalaze ruski vojnici u razgovoru s domaćima u hladovini, druga prikazuje grupu ranjenih ruskih vojnika. 22 Ilustrovani list od 21. kolovoza 1915. donosi tekst sa fotografijama zarobljenih Rusa u Dugom Selu, u kojem se kaže: »U posljednje vrijeme sve se više upotrebljavaju zarobljeni ruski vojnici za rad na polju pa pošto su se pokazali kao marljivi i dobri radnici, naročito poljodjelci traže ih od vojnih oblasti gospoštije i vlastelinstva gdje se osobito u ovo vrijeme uvelike osjeća pomanjkanje muških radnih sila. I kod nas u Hrvatskoj upotrebljavaju se Rusi na više mjesta pa su tako i u zagrebačkoj okolici u većem broju zaposleni.« Nadalje članak navodi kako su se ruski zarobljenici koji rade na popravku željezničke pruge u Dugom Selu brzo snašli u novom kraju, da su u kratko vrijeme lijepo naučili hrvatski te da: »Prije i poslije jela peru si ruke i mole zajednički, ponajvećma na taj način da u zboru pjevaju crkvene pjesme.« 23 21 Čebotarev Andrej: Prvi svjetski rat u očima grofa Stjepana Erdódyja. Gazophylacium, 1-2, 1995., str. 46-47. 22 Ilustrovani list, br. 19., Zagreb, 8. svibnja 1915.: Zarobljeni Rusi u Zagrebu, str. 437. 23 Ilustrovani list, br. 34, Zagreb, 21. kolovoza 1915.: Zarobljeni Rusi u Dugom selu, str. 798.
