ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)
Strana - 106
darivanje zarobljenika strogo se zabranjivalo, kako bi se među zarobljenicima održala disciplina i kako bi se pučanstvo uputilo da darove namijeni našim vojnicima i četama na bojnom polju. 13 U izvješću Kraljevskoga vladina povjerenika za županiju virovitičku i kraljevski slobodni grad Osijek govori se o sprovodu ruskoga zarobljenika u Dalju, koji je umro u bolnici Crvenoga križa. Zarobljenik je bio svečano pokopan na tamošnjem pravoslavnom groblju. Na sprovodu je bio veliki broj domaćega pravoslavnog stanovništva (oko 2000 ljudi) te, kao žalobna povorka, 50 zarobljenih Rusa. Stanovništvo je bilo oduševljeno takvim postupkom odgovornih, a jedna je seljakinja dopustila da se zarobljenik ukopa u njezin grob, što su vlasti osudile. 14 Spis Vojnoga zapovjedništva u Zagrebu svjedoči o slobodnom kretanju ruskih ratnih zarobljenika bez ikakve pratnje ili u pratnji djece i žena, odnosno o uživanju sloboda koje ratni zarobljenici ne bi smjeli uživati po svom zarobljeničkom položaju. Stoga su se pozvali zapovjednici zarobljeničkih radničkih odjela da zarobljenike vraćaju u logore. 15 Na sva je upravna područja poslan proglas od 12. prosinca 1915., koji kaže: »Ces. i kr. vojno zapovjedničtvo u Zagrebu saopćilo je dopisom od 18. listopada 1915. broj 8210/Pr. da mu sa mnogo strana stižu prijave da domaće pučanstvo ruskim ratnim zarobljenicima koji su ovdje na zaradi daje rakiju i da ih dapače u vrijeme kad su slobodni od rada zavada na posjećivanje gostiona i krčma. Ovom se umjestnom i na nepravom mjestu izkazanom susretljivošću zavađaju se ruski ratni zarobljenici na prekomjerni užitak alkohola kojemu su većinom i onako suviše skloni u pripitom stanju počinjaju onda razne ekcese, a naravno je posljedica toga da se proti njima mora energično postupati i upotrebljavati stroge kazne.« Zabranjuje se poslodavcima i trgovcima da zarobljenicima prodaju žestokih pića. Proglas od 20. veljače 1916. utvrđuje da se civilno pučanstvo u doticaju s ratnim zarobljenicima često ne drži granica pristojnosti i ćudoređa. Tako se kaže da se često događalo da su žene i djevojke u svom ophođenju s ratnim zarobljenicima »zaboravile na obzire, koje bi morale imati spram svoje narodnosti, rase i obiteljske časti«. Zbog toga je kao pravilo vrijedilo da svi ratni zarobljenici koji su zaposleni u poljsko-gospodarskim radnjama unutar pojedine općine budu smješteni u zajedničke konake. Tamo gdje to nije bilo moguće mogli su se u grupama smještati u općinske zatvore, ubožnice ili druge zgrade, prikladne da se zarobljenici smjeste odijeljeno od drugih. Bilo je zabranjeno da pojedini ratni zarobljenici budu nastanjeni kod posjednika gospodarstva. Također, ukoliko bi se dokazalo da je neka ženska osoba stupila »u kakav ljubavni i spolni odnošaj« s 13 HDA, PRZV, 6-22, 8035/1915. 14 HDA, UOZV; SDDS, 717/1915. 15 HDA, UOZV, IV B-res. 395/1916.
