ARHIVSKI VJESNIK 47. (ZAGREB, 2004)

Strana - 124

ljeće 1940. pušten na slobodu položio sam ta dva zadnja ispita i promoviran za doktora medicine 2. travnja 1940. Nakon toga godinu dana obavljam obvezni medicinski staž. Nedugo zatim počeo je i rat. ZLATIĆ: Tako je. Dogovorom Hitlera i Musolinija u Hrvatskoj su na vlast postavljeni Pavelić i ustaše, koji su vjerno služili fašističkim okupatorima. Stvorena je tzv. Nezavisna Država Hrvatska, koja je obuhvaćala i dobar dio Bosne. Ustaše su otvoreno i javno proklamirale svoju politiku uništavanja Srba, Zidova i Roma. Do prvog masovnog ubistva Srba došlo je već istog mjeseca kad su 10. travnja 1941. postavljeni na vlast i kad protiv njih nije bilo nikakvog oružanog otpora. U Gudovcu i okolici ubijeno je 99 Srba i 1 Hrvat. Na Kordunu je 8. svibnja 1941. u Blagaju ubijeno 525 Srba muškaraca iz Veljuna i okolice. Stalno su vršena i brojna pojedinačna ubistva ne samo Srba, nego i Židova i Roma. Kada ste i kako otišli u partizane? ZLATIĆ: Početkom srpnja 1941. Centralni komitet KP Hrvatske odlučio je da se oslobode komunisti u logoru Kerestinec i da svi odu u partizane. U svojstvu liječnika bio sam određen da se uvrstim u skupinu drugova koji su izvana trebali napasti Kerestinec. U Podsusedu čekao sam na vezu čitav dan bez uspjeha, pa kad je nisam dobio, po direktivi jednoga člana Mjesnoga komiteta kojeg sam susreo, vratio sam se u Zagreb. Dodijeljen sam na rad u V. rajon. Novom odlukom Partije određen sam da odem na Kordun, kojeg nisam poznavao, u svojstvu liječnika i političkog radnika, kamo sam otišao 18. kolovoza 1941. godine. Vi ste bili prvi partizanski liječnik u Hrvatskoj i jedan od osnivača prve partizanske bolnice. Recite s kim ste tada surađivali i tko Vam je pomagao pri utemeljenju bolnice u Petrovoj gori? ZLATIĆ: U mom prvom partizanskom danu najprije sam previo jednu laku ranu Većeslava Holjevca. Već istoga dana došlo je do napada na partizane u šumi Debela kosa, u kojem je ranjen u šaku ruke partizan Milovan Košarić. Uz mene je bio i španjolski republikanski dobrovoljac Jakov Kranjčević Brado, koji je u Spaniji završio sanitetski kurs i bio na prvim linijama fronte. Nas dvojica smo premotali veoma kompliciranu ranu šake i otpočeli pružati zdravstvenu pomoć svim partizanskim odredima na Kordunu i tamošnjem narodu. Morali smo prelaziti preko čuvanih cesta i pruga i satima pješačiti da bi došli do ranjenika i bolesnih ljudi u različitim dijelovima Korduna. Zaključili smo da valja osnovati bolnicu u kojoj bi smještali ranjene partizane. Taj prijedlog je prihvatila Prva konferencija Narodnooslobodilačkog pokreta Korduna i Banije održana 19. i 20. rujna 1941. godine, ali to nije iz konspirativnih razloga uneseno u sačuvani zapisnik. Ja sam imenovan za »šefa saniteta Korduna i Banije«. Tako je došlo do građenja prve partizanske bolnice na Vrletnim stranama u Petrovoj gori, koja je primila