ARHIVSKI VJESNIK 47. (ZAGREB, 2004)
Strana - 74
Planiranje razvoja grada Osijeka u drugoj polovici 20. Stoljeća Snažniji i kvalitetniji planski razvoj grada Osijeka započeo je pokraj 19. stoljeća. Važnu ulogu imali su gradska služba, koja je pratila gradnju, zakonska regulativa, gradski građevni redovi, regulacijski planovi, kao i generalni urbanistički planovi. Tijekom 20. stoljeća izrađeno je i prihvaćeno šest regulacijskih planova: 1912., 1933./34., 1947./48., i960., 1975. i 1988. godine. 1 Godine 1960. izrađen je Urbanistički plan, a to je razdoblje zabilježeno kao razdoblje izrazito velike deagrarizacije i urbanizacije. Težilo se ekonomičnoj i racionalnoj gradnji, koja traži veću koncentraciju stanovnika na određenom području te bolje iskorištavanje infrastrukture. Grad je određen kao funkcionalnoprostorna cjelina, gdje su pojedine gradske funkcije odvojene (stanovanje, rad, promet i rekreacija) u zasebne prostore. Organizacija grada dijelila je grad u tzv. mikrorajone - stambene zajednice s vlastitim podcentrom, koji je trebao udovoljavati društvenim, kulturnim, komercijalnim, zdravstvenim i servisnim potrebama stanovnika. Taj plan bio je školski primjer organizacije prometa u gradu 1960-ih godina s tipičnom organizacijom na »mikrorajone« kao osnovne gradske jedinice. 2 Nakon njega slijedio je Generalni urbanistički plan Osijeka 2000 iz 19721975. godine. 3 Plan je nastao zbog predviđenoga ekonomskog i demografskog rasta tijekom planskoga razdoblja do 2000. Predviđen je prelazak na lijevu obalu Drave, odnosno stvaranje novih gradskih središta, koji bi ujedinili lijevu i desnu obalu Drave. Planirane su i dvije velike radno-gospodarske zone u istočnom i zapadnom dijelu grada, kao i južna i sjeverna obilazna prometnica sa svim svojim priključcima. Tim planom učinjen je korak dalje od prethodnih, jer se njime osmišljava i gradsko tkivo, odnosno gradska struktura. Njegovom provedbom ostvarena je južna obilazna cesta, koja je rasteretila grad od poslovnoga prometa, kao i radne zone na ulazima u grad te osmišljeni rekreacijski centri. Ostala je još uvijek neostvarena ideja rekonstrukcije i gradnje novoga sustava željeznice. Prema organizaciji i konceptu toga Generalnog urbanističkog plana Osijeka 2000 prevladavalo je mišljenje stvaranja »vizionarskog idealnog grada« ili grada želja. Pješački most izveden je na drugom mjestu u odnosu na plan, a trebao je povezati Tvrđu s rekreacijskim centrom »Copacabana«. Godine 1988. Zavod za urbanizam i izgradnju grada Osijeka izradio je Generalni urbanistički plan grada Osijeka. Prema njemu svi novoplanirani sadržaji 1 Tihomir Jukić, Srečko Pegan, Prostorni i urbanistički razvoj Osijeka, Kritika i prijedlozi. Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Zagreb, 2001., str. 41-68. 2 Tihomir, Jukić-Srečko Pegan, nav. dj., str. 51. 3 Tihomir, Jukić-Srečko Pegan, nav. dj., str. 53.
