ARHIVSKI VJESNIK 47. (ZAGREB, 2004)
Strana - 123
Stipe Javor. Škola je bila kopija škole u Moskvi, koju su prošli neki zatvoreni drugovi. Rukovodstvo tog »komunističkog sveučilišta« sačinjavali su rektor, sekretar i nekoliko članova. U školskoj godini 193671 937. rektor je bio Moša Pijade, ja sam bio sekretar, a članovi su bili Otokar Keršovani i Jovan Veselinov. Pored dužnosti bio sam i polaznik škole i to ne za medicinu, nego za ekonomiju, stoje Partija odredila. Glavni predavač nam je bio jedan od tada rijetkih doktora ekonomske znanosti dr. Branko Bujić, koji je doktorat obranio u Njemačkoj. Imao sam toliko mnogo posla da uopće nisam osjećao da sam u zatvoru. Kako ste uspijevali prikupiti knjige i ostali školski materijal? ZLATIĆ: Imali smo oko 5000 legalnih, osobito lijevo orijentiranih knjiga, a osim loga uspjeli smo nabaviti i ilegalnu komunističku literaturu, aparat za umnožavanje, fotoaparate i radio. Sve je to stavljeno u podu ili zidu napravljena skrivališta. To smo sve mogli napraviti jer nas je većina stražara simpatizirala, a neki su radili za nas, za novac. Jedno vrijeme su svi do jednoga iz straže radili za nas, uključivši komandanta kome smo to plaćali. U takvim prilikama bilo nam je moguće svaki dan izdavati list Udarnik, jedini komunistički dnevnik u tadašnjoj Jugoslaviji. Po izlasku iz zatvora ponovno ste politički aktivni? ZLATIĆ: Iz Mitrovice sam dopraćen u Zagreb i tu su me 24. travnja 1938. pustili na slobodu. Odmah sam se povezao s Partijom. U vrijeme kad sam se vratio iz zatvora boravio je u Zagrebu ilegalno generalni sekretar Komunističke partije Jugoslavije Tito, pa me je pozvao na razgovor. Sastali smo se u šumi na Jelenovcu iznad Vinogradske bolnice u Zagrebu i opširno razgovarali o situaciji u Mitrovici i o mom držanju. Zanimljivo je da sam prema nekim fotografijama koje smo imali u Mitrovici prepoznao da je Tito zapravo Josip Broz, što mi prije toga nitko nije rekao. Tito je odredio da radim u Stranci radnog naroda, koja je legalno djelovala. Jeste li se tada bavili i medicinskim radom? ZLATIĆ: Nakon izlaska na slobodu morao sam upisati ljetni semestar na Medicinskom fakultetu. No i dalje većinu vremena posvećujem partijskom radu, osobito kada sam sa Suhom i Markovićem imenovan u Mjesni komitet KP Hrvatske za grad Zagreb sa zadatkom da reorganiziramo zagrebačku partijsku organizaciju na principima ćelija po tvornicama, ustanovama i ulicama. To je bila direktiva Tita, jer do tada nije bilo takve organizacije komunista u Zagrebu. Tako su se moji ispiti otegnuli i dva dana prije polaganja zadnja dva ispita iz higijene i sudske medicine u prosincu 1939. godine sam uhićen od policijske Vlasti Banovine Hrvatske i nije mi bilo dopušteno da odem polagati ta dva ispita. Zajedno s velikim brojem kompromitiranih komunista iz cijele Hrvatske dopremljeni smo u Lepoglavu i zatvoreni u posebnoj zgradi tamošnje kaznionice. Kada sam u pro-
