ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)
Strana - 70
Arhivi u tom odnosu preuzimaju odgovornost za provođenje aktivne politike čije smjernice proizlaze iz pravila struke, zakonskih i podzakonskih akata. Zakon 0 arhivskom gradivu i arhivima iz 1997. nastojao je akceptirati suvremena arhivistička dostignuća i inkorporirati ih u suvremene društvene i gospodarske okolnosti u kojima se Republika Hrvatska nalazi. Za razliku od prijašnjih zakona, Zakon iz 1997. razlikuje dvije kategorije gradiva: javno i privatno arhivsko gradivo. U uvjetima razvoja demokracije i tržišnoga gospodarstva bilo je potrebno definirati i neke nove odnose koji su onda bitno utjecali i na pristup stvarateljima čija se struktura, broj i društvena važnost u proteklom razdoblju bitno mijenjala i na ličkom području. Neki su stvaratelji doživjeli preobrazbu, neki su u procesima stečajeva i likvidacija nestajali, a nastajali su i novi koje je trebalo kvantificirati, ali i kategorizirati s obzirom na njihovu važnost. U procesu takve društvene preobrazbe i trajnoga nastojanja za opstankom u tranzicijskim uvjetima, nisu svi stvaratelji gradiva u djelokrugu Državnog arhiva u Gospiću bili u mogućnosti prihvatiti skrb o gradivu kao bitnu zadaću dijela svoga poslovanja. Takvi su primjeri javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera koji gradivo čuva u neadekvatnim prostorima, nesređeno i na više mjesta izloženo štetnim utjecajima. Slično je stanje i u Uredu državne uprave u Zadarskoj županiji, Ispostavi Gračac koja gradivo čuva u krajnje neprimjerenim uvjetima i nesređeno kao i Prekršajni sud u Korenici. Razlozi tomu su financijske, organizacijske, ali i stručne prirode. Skrb o gradivu iziskuje određene troškove koje neki stvaratelji drže ulaganjem u neprofitno, dakle u ono što neće donijeti nikakvu dobit, a s druge strane, educiranost zaposlenika koji vode skrb o pismohranama nije uvijek onakva kakva bi trebala biti. Državni arhiv u Gospiću u tom smislu nastoji izgraditi svijest o potrebi uključivanja profesionalaca u cjelokupni proces upravljanja spisima, od nastanka, do uporabe. Osim ovih bitan je utjecaj na cijeli proces u proteklom razdoblju imala velikosrpska agresija zbog koje su nastale ogromne materijalne štete i fizički nestajale pismohrane s cjelokupnim gradivom u njima. Gradivo Općine Lovinac u cijelosti je tijekom Domovinskoga rata izgorjelo, a nestao je i dio gradiva Skupštine općine Gospić i Skupštine općine Otočac. Vrlo je važno 1 pitanje gradiva nastalog na u Domovinskom ratu okupiranim područjima, koje je tijekom ratnih zbivanja nestalo ili je pohranjeno u spremištima izvan djelokruga arhiva. O tom gradivu koje danas ima, a u budućnosti će imati još veću važnost za proučavanje najnovije hrvatske povijesti, potrebno je posebno skrbiti i na razini državnih institucija donijeti odgovarajuće odluke koje će obvezivati sadašnje imatelje i mjerodavne arhive. Proučavanje tog dijela hrvatske povijesti ne smije se svesti samo na evidenciju žrtava. Takvo stanje, s ponešto drukčijom situacijom u upravi i lokalnoj samoupravi te pravosuđu, nameće Državnom arhivu u Gospiću u svakodnevnom obavljanju službe, a posebno tzv. odjelu vanjske službe, potrebu anticipiranja različitih pristupa
