ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)
Strana - 168
to je dalo prednost političkoj preskriptivnoj jezičnoj igri. Lyotard djelomično preuzima spoznaje iz filozofije jezika; preskriptivan iskaz propisuje i traži primjenu propisa u svojoj okolini, što može promijeniti stanje opisano denotativnim izrazom i na taj način relativizirati njegovu istinitost. Kako je istinitost bitno svojstvo pripisano denotativima, a u ovoj je skupini političkih jezičnih upotreba prednost dana preskriptivnom, onda je emancipacijska metanaracija već suprotstavljena jedinstvenom istinitom znanstvenom diskursu. Druga velika priča pripadala je filozofskoj sferi njemačkoga klasičnog idealizma. U spekulativnoj metanaraciji došlo je do daljnjeg sukoba raznih jezičnih igara zbog inzistiranja na istinitosti ili pravednosti prema propisima, dok je spekulativni duh proglašen subjektom znanosti stoje čini prividno samodostatnom. 35 Osnovno protuslovlje ovih dviju velikih priča po kojima se znanje samolegitimira je činjenica da znanstveni diskurs koji opisuje i referira na stanja gubi svoj privilegiran status nadvladavanjem denotacija preskripcijama te ne može legitimirati ostale jezične igre niti održavati njihovo jedinstvo. Došlo je do defragmentacije znanosti na pojedina područja i do osporavanja velikih sustava klasičnog idealizma, možda najradikalnije oprimjerenih kod Hegela, gdje se forme umjetnosti i religije u svom progresivnom odnošenju spram sadržaja istine uzvisuju u posljednji triplum i završavaju u filozofiji duha. Nakon početaka rasipanja u filozofiji, slično se dogodilo u sveukupnom znanstvenom djelokrugu, koji se dodatno segmentirao uz prodor tehnologije uvjetovane općom performativnošću i postizanjem što povoljnijeg odnosa uloženog i proizvedenog (input/output odnos). Performativni izraz odnosi se na radnju, inicira je, ili je radnja sam po sebi, a u ovom je epistemološkom stadiju dominirao nad ostalim izrazima. Znanstvene, ideološke i druge jezične igre djeluju u analogijama sa strateškima igrama, međusobnim procjenama sudionika i povlačenjem "poteza". Stariji emancipacijski i idealistički strategemi nisu izašli iz uporabe, nego su promijenili svoj značaj i ulog preobrazbom politike i znanstveno-obrazovnog sustava. Pritom se konstituirala i izdvojila drugačija sprega istine, djelovanja i funkcionalno "modernije" moći kojom se tehnologija spojila sa znanošću u svrhu oplodnje kapitala i učinkovite uporabe socijalnih resursa. Što je zahtjev za performativnim u arhivima? Lyotard napominje: "budući daje "stvarnost" ono što pmža dokaze za naučnu argumentaciju i rezultate za propise i obećanja juridičke, etičke i političke prirode, treba ovladati i onim prvim i onim drugim ovladavajući "stvarnošću", što omogućuju tehnike. Ako osnažujemo tehnike "osnažujemo" i stvarnost što rezultira proporcionalnom ovisnošću učinka upotrijebljenog izraza u određenoj jezičnoj igri o količini i kvaliteti informacija. 36 Izgubivši sposobnost narativne samolegitimacije, znanje je postalo još 35 v. Lyotard, isto, str. 53-61. 36 v. Lyotard, isto, str. 77, 78.
