ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)

Strana - 132

Početak 1950-ih u povijesnoj je literaturi okarakteriziran kao period iznimno teškoga razdoblja u tadašnjoj Jugoslaviji. Politički pritisak istočnog bloka,

1 ekonomska blokada, problemi u provođenju prvoga petogodišnjeg plana

2 te pad poljoprivredne proizvodnje uvjetovan kolektivizacijom

3 doveli su do opće društvene krize. Nova je vlast doživjela težak udarac Rezolucijom Informbiroa

4 teje, ugrožena bivšim saveznicima, kao i iznimno teškom gospodarskom krizom nastojala iznaći novo rješenje. Jugoslavensko rukovodstvo krenulo je 1950-ih novim smjerom, a kao predvoditelji realizacije koncepcije antistaljmističkoga razvoja istaknuli su se Edvard Kardelj i Boris Kidrič. Daljnji smjer vođenja države polazio je od napuštanja etatističke koncepcije i definiranja nove koncepcije društvenoga samoupravljanja. Privreda je zadržala stari državni mehanizam, ali ga se namjeravalo demokratizirati i deetatizirati konstituiranjem organa radničkoga samoupravljanja. Prihvaćanjem ideje samoupravljanja Komunistička je partija htjela dokazati da vodi Jugoslaviju "pravilnim" putem u socijalizam, u skladu s marksističkim učenjem, za razliku od zemalja Informbiroa, ujedno pmžajući privid demokracije uvođenjem radničkih savjeta.

5 ' Doprinos Crvene armije u pobjedi protiv fašističkih snaga i učešće u oslobođenju zemalja istočne Europe Staljinu su omogućili uspostavljanje prosovjetskoga režima u tim zemljama, dovođenje komunista na vlast. Stvaranjem satelitskih režima u zemljama istočne Europe (Poljska, Čehoslovačka, Mađarska i Rumunjska), SSSR je formirao na svojim zapadnim granicama "zaštitu" protiv Zapada (istočni blok). 2 Zakon o Prvom petogodišnjem planu razvitka narodne privrede FNRJ od 28. 6.1947., Narodne novine, br. 61/47 (dalje: NN). Prema svojim ciljevima i planovima nazvan je planom "industrijalizacije i elektrifikacije", a provođenje prema sovjetskom uzoru elektrifikacije GOELRO 1920-1935., Dušan Bilandžić, Hrvatska modema povijest, Zagreb 1999., str. 264. (dalje: D. Bilandžić, Hrvatska moderna povijest) 3 Kolektivizacija podrazumijeva stvaranje zajednice pretvaranjem privatnog posjeda u zadružni. U Hrvatskoj su se nakon 1945. formirale seljačke radne zadruge u kojima su zemlja, stoka i alati kolektivizirani po uzoru na sovjetske zadruge. U Hrvatskoj je 1948. bilo oko 300 seljačkih radnih zadruga. Isto, str. 319. 4 Informbiro (Komunistički informacijski biro, Kominform) osnovao je Staljin 1948. kao instrument kontrole nad novim socijalističkim zemljama i njihovim komunističkim strankama. Staljin je nastojao podvrgnuti i Komunističku partiju Jugoslavije. Na sastanku Informbiroa 1948. u Bukureštu donesena je rezolucija u kojoj je rukovodstvo KPJ osuđeno zbog navodne antisocijalističke politike i nacionalističkoga ponašanja. Rezolucijom su Tito i Jugoslavija isključeni iz zajednice komunističkih zemalja. Isto, str. 289-298. 5 "Ja mislim daje jačanje demokratskih odnosa u našoj proizvodnji sa stvaranjem radničkih savjeta, o kojima smo već govorili, baš ono što ćemo mi moći da pokažemo svetu kao razliku između nas i njih i da kažemo: evo vidite kuda ide socijalistički razvoj u onim drugim zemljama. Postavljajući stvari tako, mi Čvrsto stojimo na teorijskim pozicijama marksizma - lenjinizma." Govor Edvarda Kardelja 1949. na sjednici Centralnog komiteta KPJ, u: Zdcnko Radelić, Pitanje uvođenja radničkih savjeta s gledišta kontinuiteta i diskontinuiteta (radnički savjeti u 1949. i u 1950. godini, Časopis za suvremenu povijest 3/1990, str. 70.