ARHIVSKI VJESNIK 45. (ZAGREB, 2002.)

Strana - 235

T. Galović, Biobibliografski prilog o dr. Josipu Nagyu (1 884 - 1981), Arh. vjesn., god. 45 (2002), str. 227-265 Zagreb.

41 Sve u svemu 1925. godinu, sa svoje strane, dr. Josip Nagy obilježio je uistinu vrijednim studijama i knjigama što se uostalom na prvu ruku može iščitati i iz bibliografije pod 1925. godinom. Arhivska pitanja u djelu dr. Josipa Nagya M. Pandžić piše "kako je Nagy, došavši 1919. u Zemaljski arhiv u Zagrebu" zbog svoga dotadašnjeg školovanja i službovanja "odmah meritorno mogao ući u službu, s punom spremnošću za raspravu o potrebama tadašnjih arhiva i arhivske službe u novoj državi; međutim, ta sredina nije bila spremna da onako živo poradi na uređenju 'arhivskog pitanja' kako je to Nagy u svojim radovima, odmah nakon dolaska u Zagreb, energično zahtijevao".

42

1 to je nažalost bilo upravo tako. Dr. Josip Nagy, u prvom redu svojim znanjem, ali i iskustvom koje je stekao u inozemstvu, dugo je godina bio vodeći ekspert za arhivska pitanja. No, kao da se njegova teorija -jednostavno - nije mogla pretvoriti u praksu! Za to je bilo mnogo razloga, a jedan od njih bio je i to daje u novosnovanom Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca bilo prečih problema koje je trebalo riješiti od onih koje je nametala arhivistika. Shodno svojoj funkciji, kr. vlad. tajnika kod Kr. Državnog arkiva u Zagrebu, Nagy je u pogledu rješavanja pitanja vezanih uz arhive i arhivsku službu radio zajedno s dr. Ivanom Bojničićem-Kninskim, tadašnjim ravnateljem arhiva. Nešto od rezultata toga rada jest i elaborat o "Nazivu i položaju Zemaljskog arkiva" iz 1921. godine, kojeg je Bojničić uputio Predsjedništvu tadašnje vlade.

43 U njemu se prvenstveno traži reorganizacija arhiva i arhivske službe u Kraljevstvu SHS. Prema ovom prijedlogu: "imala bi se stvarati četiri velika državna arkiva, koja bi stajala pod jednom centralnom upravom u Beogradu. Četiri državna arkiva bila bi ova: I. Državni arkiv u Beogradu; II. Državni arkiv u Zagrebu; III. Državni arkiv u Ljubljani; IV. Državni arkiv u Dubrovniku. Svaki od ovih državnih arkiva imao bi stajati pod ravnateljstvom po jednoga državnoga arkivara. Državni arkivari morali bi bezuvjetno biti strukovnjaci paleografi i istoričari, te bi morali imati doktorat prava ili filozofije".

44 Kao što smo već naveli, dr. Josip Nagy bio je član Jugoslavenske delegacije za arhivska pitanja prilikom pregovora s Austrijom nakon 1918, a sudjelovao je i u izradi "Rimske konvencije o arhivima" te u izradi i potpisivanju arhivskog sporazuma između Vlade Kraljevine SHS i Austrijske Savezne vlade. Ovdje je zanimljivo spomenuti da Nagy, unatoč mnogim činjenicama (vrlo dobro je poznavao međuna41 Stari i novi Zagreb. Historičke i kulturno-historičke crtice o Zagrebu. Uredio E. Laszowski. I/l

. izd. Braća Hrvatskog Zmaja (sv. XXXIX.), Zagreb 1925. (drugo izdanje: Školska knjiga, Zagreb 1994). 42 M. Pandžić, In memoriam dr. Josip Nagy, nav. članak, str. 126. 43 R. Kolarević-Kovačić - P. Strčić, Prijedlog Ivana Bojničića o nazivu i položaju Zemaljskog arhiva (1921), Arhivski vjesnik (Zagreb), XXXIII/1990, str. 31-37. 44 Isto, str. 35. 235