ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)
Strana - 200
S. Razum, Kako urediti župni arhiv?, Arh. vjesn., god. 44 (2001), str. 195-208 one nastale vlastitim djelovanjem), kao i danas sve učestalije diskete i čvrsti diskovi (CD), na kojima se nalaze elektronički zapisi. Svaka župa u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a to vrijedi i za druge nadbiskupije i biskupije, primala je i danas redovito prima okružnice Nadbiskupskog duhovnog stola, koje su već za vrijeme nadbiskupa Jurja Haulika bile tiskane na pojedine listove ili dvolistove, da bi se od 1914. godine tiskale u "Službenom vjesniku Nadbiskupije zagrebačke", kao što se to čini i danas ("Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije"). Službeni vjesnici donose, među ostalim, upravo okružnice koje se tiču svih ili većine župa, pa ih je, premda su tiskani, potrebno smatrati dijelom župnog arhiva, a ne knjižnice. Po svome sadržaju, vjesnike bismo mogli staviti među redovite spise župnog arhiva, ali zbog svoje posebnosti i obimnosti, dobro ih je odlagati i čuvati kao zasebnu skupinu. Mnoge župe danas objavljuju vlastiti župni list. Zbog činjenice da on iznosi na vidjelo život dotične župe, njega svakako treba čuvati u arhivu, a ne samo u knjižnici. Dobro je da župnik skuplja novinske izreske iz građanskih i crkvenih novina, koje u svojim člancima pišu o župi ili o mjestu. Takvim skupljanjem nastaje posebna zbirka novinskih izrezaka ili "hemeroteka". Pojedini župni arhivi čuvaju pisanu ostavštinu bivših župnika (osobito ako su umrli na području župe) ili nekih drugih osoba. Takve ostavštine ne treba miješati s ostalim župnim gradivom, već ih treba čuvati zasebno kao posebnu skupinu, premda će biti sastavljene također od raznih knjiga, spisa, svjetlopisa i slično. Gradivo opisano u ovom posljednjem poglavlju nije jedinstveno, pa je stoga označeno različitim slovima. Nacrti su označeni slovom "E", svjetlopisi slovom "F", mikrofilmovi, filmovi, audio- i videovrpce te elektronički zapisi slovom "G", tiskovine (okružnice, župni list i novinski izresci) slovom "H", te ostavštine slovom "I". Sve ovo stoje ovdje opisano s obzirom na sadržaj jednog župnog arhiva, predstavljeno je na pregledni način u nacrtu koji donosim na kraju u prilogu. Na koji način urediti župni arhiv? Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, potrebno je reći da postoje različite razine sređivanja jednog arhiva, od one prvotne razine gdje se prepoznavaju samo najosnovnije cjeline, do one najniže razine kada se prepozna i popiše svaki pojedinačni spis. Za sređivanje župnih arhiva potrebno je naći neku sredinu. To znači da će župni arhiv biti dobro uređen i dostupan za korištenje, ako će u njemu biti prepoznate i popisane pojedine jedinice, a to su, kad je riječ o knjigama- svesci, a kad je riječ o spisima - predmetni svežnjevi ili fascikuli. Za knjige, taj će posao biti razmjerno lako obaviti. Knjige su u župnim uredima uglavnom složene na policama ili u ormarima i potrebno ih je samo popisati prema predloženom nacrtu. Malo zahtjevniji posao bit 200
