ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)
Strana - 155
M. Kukuljica, Radikalne promjene u zaštiti i pohrani filmskog gradiva, Arh. vjesn., god. 44 (2001), str. 153-174 Temeljne karakteristike emulzija za filmsku uporabu su osjetljivost na svjetlost, sitnoća zrna i mogućnost razlaganja detalja. Želatina (francuski gelatine) je tvar organskog porijekla, bjelančevina koja se dobija od životinjskih kostiju, prozirna je i krta. Upija velike količine vode i otapa se na temperaturi od oko 25°C. Sastavni je dio fotografske emulzije i u sebi sadrži ravnomjerno raspoređene molekule srebrnog halogenida. Povećanje količine želatine u odnosu na halogenide srebra stvara nisko osjetljivu emulziju. Za uporabu u fotografskoj emulziji želatina se učvršćuje kalijevim aluminijevim sulfatom (stipsom) i formalinom, što priječi da povećava svoj obujam u vodi. Na podlogu napravljenu od triacetata ili poliestera nanosi se emulzija 2 u kojoj su raspršeni kristali halogenida srebra u želatini. Želatina omogućuje da odgovarajuće kemijske supstance tijekom laboratorijske obrade nesmetano reagiraju s halogenidima srebra, pri čemu se stvaraju veće ili manje nakupine srebra (zrnatosf). Po svojoj namjeni, crno-bijele filmske vrpce dijele se na one koje se koriste pri snimanju (originalni negativ slikovnog i zvučnog zapisa) ili kopiranju (dublpozitiv, dublnegativ i pozitiv). Razlikuju se po svojim fotografskim svojstvima koja određuju njihovu osjetljivost na svjetlost, gradacijske karakteristike, zrnatost i funkciju prijenosa oštrine. - Snimateljske filmske vrpce (originalni negativi različitih svojstava) osjetljivije su od onih za kopiranje, jer im je svrha omogućiti snimanje što većeg broja prizora pri dnevnom ili postojećem svjetlu. Njihova je zrnatost grublja zbog potrebe veće osjetljivosti. - Kopirne filmske vrpce presnimavaju se iz originalnog negativa ili zamjenskog među ili dublpozitiva, njihova niža osjetljivost nadomješta se jačim osvjetljenjem u uređajima za kopiranje. Ako se koriste za postupke dubliranja, izradbu dublpozitiva ili negativa, njihova gradacija treba biti jednaka gradaciji originalnog negativa. Tijekom razvitka kinematografske tehnologije korišteno je nekoliko supstanci koje su tek djelomično zadovoljile osnovne zahtjeve snimanja i reprodukcije slike i zvuka. Na kraju dugih istraživanja i nastojanja ostvarene su karakteristike, kao što su: - dovoljna otpornost na mehanička oštećenja, - elastičnost, - prozirnost. 3 2 Emulzija je presvučena najednoj strani filmske vrpce, što se pokazalo kao optimalno tehnološko rješenje. 3 Krhku vrpcu Hanibala Goodwina, George Eastman zamijenit će 1886. godine čvrstom elastičnom celuloidnom podlogom. Godine 1889. Eastmanovu vrpcu učinit će uporabljivom za snimanje i projiciranje Edisonov inženjer, Britanac W. K. L. Dickson. Radi stabilnosti slike u projektoru i kameri dodat će joj perforaciju, po četiri rupice s obiju strana na svakom kvadratu, u: Peterlić, Ante: poglavlje Izum, Osnove teorije filma, Filmoteka 16, Zagreb 1982, str. 12. 155
