ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 85
A. Plathe, Uneskov program hitnih mjera za zaštitu vitalnog gradiva u slučaju oružanih sukoba, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 77-90 nativne mjere su i označavanje vitalnog gradiva na poseban način, kako bi ga bilo lako identificirati. Poglavlje 6 — Procjena rizika U središtu programa hitnih mjera mora biti pažljiva procjena rizika koji proizlaze iz različitih slučajeva i kombinacija slučajeva. Vodič uključuje jednostavnu matricu i sugerira korištenje tri razine važnosti i vjerojatnosti. Pomnožene one daju vrijednost rizika. Mogu se koristiti i sofisticiranije tehnike, ali za one koji nisu upoznati s procjenom rizika, preporuča se jednostavna formula. Poglavlje 7 - Reakcija Zaštita in situ Kada su rizici od oružanog sukoba i fizičkih oštećenja za vitalno gradivo i drugo arhivskog gradivo označeni kao visoki, ono može biti zaštićeno ili in situ, dakle u zgradi u kojoj je ono pohranjeno, ili njegovom evakuacijom u sklonište. Odluke o tome ovise o lokalnim uvjetima, ali zaštita in situ općenito ima prednost pred evakuacijom iz slijedećih razloga: - ne postoji opasnost za gradivo prilikom transporta - može se provesti lakše i brže - uvjeti pohrane su bolji nego u skloništu - osoblje će biti na raspolaganju za nadzor bilo kakvog premještanja gradiva i njegovog stanja - ostala sredstva arhiva biti će dostupnija nego u skloništu. Preporučljivo je da se zaštita in situ uvijek uzme u obzir kao prva, a samo ukoliko ona nije moguća ili odgovarajuća, treba ići na evakuaciju. Reakcija 2: Evakuacija U nekim slučajevima evakuacija gradiva može biti najbolji ili jedini način njegove zaštite od učinaka oružanog sukoba: - kada je arhivska zgrada na području visokog rizika; - kada je arhivska zgrada na teritoriju za koje postoji vjerojatnost da će biti okupirano od strane neprijatelja (iako, čak i u tim okolnostima, ostavljanje gradiva zaštićenog in situ, može biti poželjnije) - ukoliko je arhivska zgrada pretrpjela različita oštećenja, te uvjeti pohrane više nisu prihvatljivi. 85
