ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 58
A. Vanrie, Uređivačka politika časopisa Archivum i njegov utjecaj na arhivsku zajednicu, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 55-65 procjena - simptomatične su za brojne probleme koji se uvijek ponovno vraćaju: ne samo sakupljanje, sortiranje, čuvanje i problemi pristupa, nego također i skoro geometrijski rast dokumentarne građe koji se mora kontrolirati, veze s administracijom, novi interesi za povijesna istraživanja, novi korisnici u čitaonicama, moderna tehnička revolucija, ograničena sredstva, formiranje arhivista u tom razvoju, normalizacija, međunarodna suradnja i pomoć zemljama u razvoju. Jednostavan osvrt na probleme s kojima su svaka administracija, pa čak i svaki arhivist suočeni, pokazuje da nitko ne može poreći kako se tu može naći ponešto korisnih stvari za njihov svakodnevni posao. Zbog toga je važno da međunarodni časopis o arhivima uistinu redovito izdaje ocjene iskustava iz cijelog svijeta, predložena rješenja, moguće mjere opreza za budućnost, lekcije koje se mogu izvesti iz cjeline promatranja, pokusa i prakse. - Deset brojeva bilo je posvećeno djelomice (7 brojeva) ili u cijelosti arhivskoj bibliografiji, praktički kompletno za razdoblje 1950-1959, uz spominjanje svih zanimljivih radova uređivanih prije rata. To je bio temeljni predmet koji je tijekom prvih deset godina bio osnovnom zanimacijom ARCHIVUMA, točnije pomoćnika glavnog urednika Roberta HenrijaBauticra, kojem je pomagao Charles Keckeme'ti. Taj je zadatak ubrzo postao vrlo značajan; 1960. Bautier je pokušao - vjerojatno s malo uspjeha - postići da zemlje članice redovno šalju ARCHIVUMU bibliografske sažetke svojih arhivskih izdanja. Pjesma umirućeg labuda bilo je posebno izdanje nazvano ARCHIVUM. Fascicule bibliographique,! ("ARCHIVUM. Prvi bibliografski nastavak"), izdano 1964. koje je sadržavalo izdanja iz 1958. i 1959. s nadopunama prethodno izdanih bibliografija. Na izvanrednom Kongresu u Washingtonu (1966), Bautier je objasnio zašto se taj zadatak ne može nastaviti. Mi smo sada savršeno svjesni da dvojica ljudi ne mogu savladati tu količinu bibliografije bez značajnih sredstava na raspolaganju. Velike baze podataka, na primjer, koje su u današnje vrijeme stvorene u Sjevernoj Americi ili u Španjolskoj, djela su timskog, zajedničkog rada, potpomognutog kompjutorskim sredstvima. Sama ICA imala je previše raznolike zadatke da bi mogla i financijski i u ljudstvu pružiti podršku takvoj jednoj inicijativi. Ideja ipak nije sasvim nestala. Michel Duchein je uvijek inzistirao na vrijednosti knjižnice ARCHIVUMA stvorenoj arhivskim izdanjima što su ih ICA-i poslale zemlje članice. Govorio je o istom predmetu i na Kongresu u Londonu 1980. Osim toga, stvorio je cijeli broj Basic International Biblliografy of Archive Administration (Temeljna međunarodna bibliografija arhivske administracije), u kojem su surađivali svi dopisnici časopisa. Ovo izdanje bilo je podijeljeno na 18 tematskih poglavlja, svako dodatno podijeljeno prema jezicima; bilo je zaokruženo predmetnim i zemljopisnim kazalom. Prema mom mišljenju ova je vrsta publikacije, možda ipak 58
