ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)

Strana - 301

Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 281-336 podrijetla i podloga. Koncept koji se u teorijskom smislu pojavio tek 70-ih godina 20. st., osvješćivanjem javne odgovornosti prema cjelovitoj dokumentarnoj baštini društva, ubrzo je uklopljen u ideju arhivskog sustava zbog socijalnih, ekonomskih, tehnoloških i drugih razloga. Pojavljuje se i sve više buja decentralizirana mreža lokalnih, specijaliziranih i privatnih arhiva, velikim arhivskim ustanovama se smanjuje financijska potpora i postavljaju novi prioriteti, prije svega u području javnog arhivskog gradiva, arhivisti se sve više bave problemom elektroničkih dokumenata i upravljanja gradivom od njegova nastanka. Laura Millar zaključuje daje arhivski sustav razmrvljen i nepovezan, te daje zamagljena slika arhivista kao zaštitnika i posredovatelja sveukupne arhivske baštine, pa je treba ponovno osvijetliti. Rajka Bućin ARCHIVARIA (časopis Društva kanadskih arhivista), br. 47/proljeće 1999. Iz kanadskog arhivističkog časopisa Archivaria, br. 47/proljeće 1999., predstavljamo izbor iz rubrika Članci i Kontrapunkt. I u ovome je broju izostala uobičajena tema broja. Člankom The Place of Theory in Archival Practice (Mjesto teorije u arhivskoj praksi, str. 1-26), Preben Möllensen razlaže svoje stajalište o nepostojanju arhivske znanosti, što međutim ne isključuje postojanje arhivske teorije. Naime, u kontekstu povijesti znanosti od 19. st. do danas, koju ukratko i prikazuje, on arhivsku znanost vidi kao pozitivistički koncept, koji stoga povremeno i nailazi na snažan otpor. Sam Mortensen smatra teoriju neophodnom, ali u hermeneutičkom smislu, kada se teorija sagledava u društvenom i povijesnom okviru. Članak Wendy Duff, The Acceptance and Implementation of the Rules for Archival Description by Canadian Archives: A Survey (Prihvaćenost i primjena Pravila za opis arhivskog gradiva u kanadskim arhivima: Pregled, str. 27-45), rezultat je istraživanja provedenog pod pokroviteljstvom Kanadskog odbora za arhivistički opis. Članak se osvrće komparativno na situaciju u svezi s primjenom opisnih normi u SAD-u, te na stanje u Kanadi tijekom osamdesetih godina 20. st. Iako se misli da su današnje norme opisa u Kanadi u potpunosti prihvaćene, anketni je uzorak pokazao prihvaćenost u 71% arhiva, dok je tek 34,2% arhiva izradilo prateće proceduralne ili interpretativne priručnike. Autorica naglašava snažnu vezu prepoznatu u odnosu između korištenja Pravila, opisa na višim razinama i uključenosti profesionalaca u poslove opisa. Zaključuje da postoji i potreba daljnjeg istraživanja koje će te rezultate, uzevši u obzir i neke druge parametre, primjerice financijske, a nedovoljno uključene u anketni upitnik, jasnije i definitivnije rasvijetliti. 301