ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 292
Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 281-336 Postignuća ove Hoškove knjige su mnogostruka: 1. Knjiga nedvojbeno pokazuje daje Jaićevo književno djelo nastalo u stvaralačkom krugu koji započinje u 17. stoljeću s Mijom Radnićem u Slavoniji i Podunavlju, a u 18. stoljeću ga razvijaju filozofske i teološke škole u Osijeku, Budimu, Vukovaru, Šarengradu, Iloku, Brodu na Savi itd. 2. Jaićevi spisi nastaju u ozračju jozefinizma koji u Habsburškoj Monarhiji bitno obilježava crkveni i politički život na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Nije jozefmizam samo osobiti oblik cezaropapizma. Jozefmizam nije dovoljno proučen u našoj historiografiji. Njega, naime, valjapovezati sa sve snažnijim stvaranjem buržoaskoga društva. Hoško u ovoj knjizi prihvaća, čini se, teze suvremenih austrijskih povjesničara, koji u jozefinizmu promatraju austrijski tip prosvjetiteljstva sa širokim spektrom kulturnih i društvenih promjena, dok na crkvenom području jozefmizam prihvaća ideje tzv. reformnog katoličanstva. To je snaga povijesnih izvora, proučavanje povijesnih događanja samo uz pomoć izvora što ih čuvaju arhivske ustanove. A onda su i zaključci drukčiji od onih na koje nas je povijesna znanost do sada navikla. 3. Jaićevapisana ostavština, spisateljski njegov rad, njegovo glazbeno djelovanje imaju jasnu usmjerenost, a taje crkvena obnova u duhu reformnog katoličanstva. Jedno je preporod i preporodni pokret kod Hrvata, jedno su politički ciljevi, a drugo je kulturni i duhovni preporod hrvatskih katolika. On sudjeluje u narodnom preporodu, odobrava ga, ali je duboko svjestan daje preporodni cilj samo politički, premda u njemu ima različitih duhovnih sastavnica, a jedna je od njih stvaranje jedinstvenog književnog jezika i pravopisa. Jaiću je pak poglavito na umu i u srcu duhovni preporod koji svoje pretpostavke ima na području kulture, a na tom se području događanja zbivaju pisanom riječju i glazbom. Stoga se Jaić bavi pisanjem i glazbom. Ako se ne uoči taj cilj, Jaićevo je djelovanje nejasno. Čini se daje ova knjiga fra Emanuela Franje Hoška ključ za razumijevanje Jaića, Lanosovića, Čevapovića i ostalih velikana, njegovih suvremenika, ključ za razumijevanje jednoga doba kojim se mi Hrvati toliko ponosimo. 4. Jaić je svoje književno i glazbeno djelovanje uskladio s književnim i općekulturnim ciljevima ilirskoga pokreta i hrvatskog narodnog preporoda. Hoško ističe osobito taj vid Jaićevih spisa i njegova glazbena rada. Stoga i podnaslov knjige "Obnovitelj među preporoditeljima". 5. "Rucsna knjixica" dokaz je razvitka hrvatske pastoralne teologije i pastoralnog djelovanja. Bolesnici, osuđenici, umirući. 6. Prvo poglavlje je posebice značajno za povijest školstva u nas, a posljednje pak s književno-povijesnog stajališta. U njemu je, naime, vidljiva sadržajna uvjetovanost Jaićeve pjesmarice s radovima Filipa Kapušvarca, Jurja Muliha, Antuna Ka292
