ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 243
Izvješća, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 235-279 smislu prava građana na informiranost ili prava na dokumente. Zemlje članice Ujedinjenih naroda se u svojim važećim zakonskom odredbama uglavnom pozivaju na Deklaraciju o ljudskim pravima UN-a iz 1948. godine ili na neku od izvedenih konvencija i sporazuma koje su potpisale. Zemlje članice Europske unije bi trebale uskladiti svoje propise s propisima EU glede arhiva. Pravni propisi koji se odnose na arhivsko gradivo, a koji definiraju pojam arhivskog gradiva, razlikuju od zemlje do zemlje. Arhivi se definiraju i shvaćaju kao: dokaz nekog akta, riznica kulture, povijesno svedočanstvo, izvor znanstvenih spoznaja i izvor koji promiče informiranost. 25. rujna održana je 3. plenarna sjednica posvećena temi Uloga arhiva u društvu dokolice. Jose Bernai Rivas, profesor Sveučilišta Costa Rica, održao je uvodno istoimeno predavanje. Kako bi se shvatila uloga arhiva u društvu dokolice potrebno je prvo odrediti pojam dokolice i slobodnog vremena, te njihovu vezu s tehnološkim napretkom, utjecaj informatičke tehnologije na arhive, na korisnike i dostupnost gradiva. Pojam slobodnog vremena, koji se u ovom radu uzima kao sinonim za dokolicu, mijenjao se u različitim kulturama, od antike, preko srednjeg vijeka, do današnjih dana. Pojedinačne znanosti, npr. sociologija ili antropologija, različito shvaćaju pojam slobodnog vremena. Današnji je znanstveni i tehnološki razvoj otvorio nova područja slobodnog vremena, što se na arhive odražava tako, da korisnici traže veću dostupnost gradiva, ne samo u njegovom fizičkom obliku, već i putem informatičke mreže. Za raspravu o temi korisnika i dostupnosti arhivskog gradiva važno je uzeti u obzir ne samo pravo dostupnosti gradiva za sve građane, već i primjenu mjera koje osiguravaju konzervaciju i adekvatnu zaštitu dokumentarnog naslijeđa za buduće naraštaje. Pravo korisnika da dođe do gradiva elektroničkim putem mora biti jednako za sve. Uloga arhiva u društvu dokolice zahtijeva da se točno zna o kojoj se vrsti slobodnog vremena radi i unutar kojeg društvenog tipa, budući da svi nemaju iste mogućnosti. Zadaća je arhiva da planira takvu politiku dostupnosti, koja sve korisnike stavlja u jednaki položaj odnosno da svim korisnicima omoguće jednaku dostupnost gradiva. Flip Maarschalkerweerd, iz Državnog arhiva u Maastrichtu, Nizozemska, govorio je o Iskustvima i prijedlozima marketinga. Institucije i pojedici koji posjeduju predmete kulturne baštine, npr. slike, kipove, koreografije i si., mogu svoje vrijedno vlasništvo staviti u komercijalnu uporabu nakon što su prava stvaratelja i njihovih nasljednika istekla. To je, u stvari, ono što muzeji i specijalizirane knjižnice rade svakog dana kada naplaćuju ulaznice za izložbe, reprodukcije, uporabu i si. iz čega je vidljivo da zakon ponude i potražnje nije stran kulturi. Komercijalni je profit jedno od mjerila uspjeha nekog kulturnog pothvata. Unatoč činjenici da čuvaju najvrednije dokumente ljudske povijesti, kao što su Deklaracija o ljudskim pravima, Magna Charta i si., arhivi do sada nisu uspjeli sustići komercijalne uspjehe svojih kolega iz muzeja, knjižnica ili orkestara. Uzroci ovog fenomena su pravo vlasništva 243
