ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 155
M. Pojić, Ustroj austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske i 868.-1914., Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 147-169 stvo je dio oružane sile Austro-Ugarske Monarhije i služi za potporu zajedničke vojske i za unutarnju obranu te iznimno i za očuvanje javnog reda i mira. Odredbu o upotrebi domobranstva donosi vladar uz suglasnost (premapotpis) ministra za zemaljsku obranu u Budimpešti. U iznimnom slučaju, kada se želi upotrijebiti domobranstvo "izvan zemalja ugarske krune", potrebna je dozvola/odredba zajedničkog sabora. Domobranstvo se popunjava isluženim pričuvnicima zajedničke vojske, novačenjem i dobrovoljcima. Svi poslovi domobranstva spadaju u djelokrug ministra za zemaljsku obranu, na čiji prijedlog vladar imenuje vrhovnog zapovjednika domobranstva, zapovjednike domobranskih okružja i postrojbi te časnike. Činovi, oprema i naoružanje, kao i propisi o službi i vježbi, isti su kod domobranstva kao i kod zajedničke vojske. Ministar zemaljske obrane izdaje naredbe preko vrhovnog zapovjednika domobranstva, koji je u ravni s glavnim zapovjednikom zajedničke vojske. 22 Člankom 12 Zakonskog članka XL: 1868. o obrambenoj sili određeno je da ugarsko kraljevsko domobranstvo ima 82 pješačke bojne i 32 eskadrona (šamije) konjaništva. U procesu razvojačenja Vojne krajine 1871-1873. godine i ukidanja graničarskih pukovnija, broj domobranskih pješačkih bojni popeo se na 92, a konjaničkih satnija na 40. 23 Pješačke bojne do 1874. bile su ustrojene u 22 pješačke brigade, konjičke satnije u odjele i samostalne satnije, a opkoparske satnije u odjele. Cijelo područje ugarsko-hrvatske države podijeljeno je 1868. godine na 6 domobranskih okružja: a) s ove strane Dunava, b) s one strane Dunava, c) s ove stranu Tise, d) s one stranu Tise, e) erdeljsko, f) hrvatsko-slavonsko. Reorganizacijom iz 1871. godine broj okružja povećanje na 7:1, peštansko, II. segedinsko, III. košicko, IV. požunsko, V. budimsko, VI. erdeljsko i VII. zagrebačko-hrvatsko-slavonsko 24 . Kao rezultat postupnog ustrojavanja domobranskih bojni i njihovog brojčanog rasta, godine 1874. dolazi do reorganizacije domobranstva u cilju okrupnjavanja domobranskih postrojbi i utvrđivanja organizacije i vojničke subordinacije. Naredbom od 27. travnja 1874. godine utvrđuje se da u slučaju mobilizacije svako domobransko okružje uspostavlja jednu pješačku diviziju. Svaka divizija sastoji se od dvije brigade ( 1. i 2) sa 6-7 bojni, brigada od dvije polubrigade ( 1 .-28), svaka sa 3-4 bojne. Konjanički odjeli i samostalne satnije, kao i opkoparski odjeli izuzimaju se ispod dotadašnjih brigadnih zapovjedništava i neposredno se podređuju zapovjedniku do22 "U svrhu da se naredbe odnoseće se na osobne stvari osobah, stojećih u svezi domobranske institucije, nadalje da se propisne naredbe i odredbe što bržje i sigurnije obnarodovati uzmognu", od 10. veljače 1874. godine počinje se izdavati službeni list Vjestnik naredaba za kraljevsko ugarsko domobranstvo (mađ. Rendeleti Közlöny). Vjestnik naredaba br. 1 od 10. veljače 1874, str. 1. 23 Povećanje broja konjaničkih satnija s 32 na 40 utvrđenje Zakonskim člankom V: 1871. zajedničkog sabora. 24 Zakonski članak IV1871. potvrđen (sankcioniran) 12. ožujka 1871, proglašen u kući zastupnika 18, a u kući velikaša 20. ožujka. 155
