ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)

Strana - 152

M. Pojić, Ustroj austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914., Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 147-169 11 utvrđuje se bojno stanje graničarskih pukovnija na 44.135 ljudi.

12 Bojno/ratno stanje pukovnija u miru i ratu je jednako s postavljenih 3 (2) bojne dok je 4. (3) bojna u pričuvi. Prema postrojbenom pregledu 1. lička, 3. ogulinska, 7. brodska i 9. petrovaradinska pukovnija imale su svaka po 4 bojne, svaka bojna po 4 satnije, a brojale su svaka po 86 časnika i 3838 dočasnika i vojnika. Pukovnije Otočka br. 2 i Slunjska br. 4 imale su po 3 bojne, svaka sa po 4 satnije i polubojnu s po 2 satnije, tako daje svaka imala 75 časnika i 3352 dočasnika i vojnika. Gradiška graničarska pukovnija br. 8 i II. banska graničarska pukovnija br. 11 imale su po 3 bojne, svaka sa po 4 satnije - ukupno svaka pukovnija 67 časnika i 2888 dočasnika i vojnika. 13 Propis o domobranstvu u Vojnoj krajini bitno se razlikovao od zakonskih članaka koji su se odnosili na domobranstvo u austrijskom odnosno ugarskom dijelu monarhije. Za razliku od odredbi čl. 14 Zakona o obrambenoj sili XL: 1868, Propisom je određeno (čl. 3) da se domobranstvo popunjava samo na dva načina a) isluženim vojnicima bojnih četa i b) dobrovoljcima, ali ne i novačenjem kao što navodi čl. 14 spomenutog zakona. Odjeli domobranstva trebali su se popunjavati iz popunidbenih kotara graničarskih pukovnija i bili bi pod zapovjedništvom pukovnije te se ne bi aktivirali, nego bi se samo držali u očevidnosti redovnih postrojbi (čl. 5-7). Domobranstvo u Vojnoj krajini financiralo bi se iz zajedničkog vojnog proračuna (čl. 16), a domobranske časnike imenuje vladar na prijedlog zajedničkog vojnog ministra (čl. 11). Zapovjedni jezik domobranstva je njemački jezik (čl. 13). Odora, oznake, oprema i oružje, službeni i vježbovni propisi u domobranstvu jednaki su kao i kod bojnih četa zajedničke vojske. Carskom i kraljevskom naredbom od 8. kolovoza 1873. godine, od 1. listopada 1873. godine za Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu uvode se zakonski članci XL. o obrambenoj sili, XLI. o domobranstvu i XLII. o pučkom ustanku iz 1868. godine te se ukidaju preostale graničarske pukovnije: 1. lička, 2. otočka, 3. ogulinska, 4. slunjska, 7. brodska, 8. novogradiška, 9. petrovaradinska, I. banska br. 10 i II. banska br. II.

14 Umjesto ukinutih graničarskih pukovnija osnivaju se pješačke pukovnije br. 70. u Petrovaradinu (Ungarisches /slavonisches/ Infanterie Regiment) i br. 79. u 12 U ovaj broj uračunato je ljudstvo ne samo hrvatsko-slavonskih pukovnija, nego i preostalih graničarskih postrojbi - 12, 13. i 14. banatske pukovnije te Titelskog bataljuna. 13 U postrojbenom pregledu nije naveden ustroj i brojčano stanje I. banske graničarske pukovnije br 10. 14 Naredba je objavljena u Listu zemaljske uprave za Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu za 1873, str. 88-92. Naredbi je prethodio zakon o preustrojstvu i novoj političkoj razdjelbi Hrvatsko-slavonske vojne krajine od 15. lipnja 1873. prema kojem se od 1. kolovoza i.g. uprava graničarskih pukovnija odjeljuje od vojnih poslova te se od područja 1. i 2. graničarske pukovnije uspostavlja ličko-otočko krajiško okružje, od 3. i 4. pukovnije ogulinsko-slunjsko, od 10. i 11. pukovnije bansko, 7. pukovnija čini brodsko, 8. pukovnija gradiško, a 9. pukovnija petrovaradinsko krajiško okružje (List zemaljske uprave za Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu, 1873. str. 43-45). 152