ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 144
V. Pavliček, Arhivske zgrade u Hrvatskoj - stanje i problemi, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 137-146 Zaključak Na razini zakonskih odredbi postoji dvojnost u određivanju statusa javnih arhiva i upravnih tijela zaduženih za ostvarivanje uvjeta za njihov rad. Ova dvojnost očituje se i u različitom načinu financiranja ili sufinanciranja arhivskih prostora. Što se tiče vlasništva nad arhivskim prostorima, postoje znatne razlike, koje su dijelom rezultat prijašnjih društvenih odnosa, a dijelom rezultat odredbi iz postojećeg zakona. U posljednjih dvadesetak godina došlo je do velikog porasta ukupnog arhivskog prostora te gotovo udvostručenja površine arhivskih spremišta. Pojedinačno gledajući, vidljivo je znatno poboljšanja stanja kod pojedinih arhiva, ali postoje i arhivi kod kojih nije došlo do pozitivnih pomaka ili čak arhivi kod kojih je nastupilo i pogoršanje prostorne situacije. Može se reći daje i danas namjenski građenih prostora vrlo malo, daje u korištenim objektima velika zastupljenost vrlo starih zgrada, zakonom zaštićenih spomenika kulture, da postoji znatna razdrobljenost raspoloživih arhivskih prostora, da je velik broj slučajeva u kojima arhivi koriste prostore zajedno s drugim ustanovama ili pojedincima, daje u strukturi ukupnog prostora zastupljenost spremišnog prostora u većem broju arhiva relativno niska. U ocjeni spremišnih prostora dosta je velik postotak spremišnih površina s problemom vlage i slabe nosivosti, a postojeći spremišni prostori u velikom broju arhiva imaju kapacitet ispod standardnoga. Za arhivsku djelatnost to znači i dalje znatan utrošak vremena za trajne popravke i preuređenja starih zgrada uz nisku iskorištenost prostora, znatan utrošak vremena za komunikaciju i prijenos gradiva u dislociranim prostorima, rad u uvjetima sukorisništva u kojima je teško ostvarivati suvremene kriterije sigurnosti, te u većem broju arhiva rad u uvjetima nedostatka prostora. Iz svega navedenog proizlazi, da bi arhivi u Hrvatskoj za rješavanje postojećih problema arhivskog prostora trebali usmjeriti svoju aktivnost na: - doradu ili promjenu postojeće zakonske regulative u smislu usklađivanja statusa prvenstveno javnih državnih arhiva i obveza za osiguranje njihova prostora, kao i detaljniju razradu ovih obveza i odgovornosti za njihovo izvršavanje temeljem zakona ili određenog podzakonskog akta, - izradu zajedničkog programa prioritetnih potreba pojedinih arhiva, radi daljnjeg usklađenog i planskog sufinanciranja ovih potreba od strane nadležnog ministarstva, - izradu priručnika u kojem bi se dala određena suvremenija uputstva, smjernice i standardi za uređenje prostora. S obzirom na zastupljenost starih objekata u arhivskim zgradama bilo bi dobro obraditi postojeće probleme kvalitete pro144
