ARHIVSKI VJESNIK 42. (ZAGREB, 1999.)
Strana - 49
J. Ivanović, Arhivska neovisnost - Anketa o položaju arhiva u europskim zemljama, Arh. vjesn., god. 42(1999), str. 43-52 5. Predaja gradiva arhivima Zanimljivo je da u nekim zemljama arhivi odlučuju o konačnoj sudbini spisa, ali nemaju kontrolu nad time kako ih uredi čuvaju. U osam zemalja arhivi nemaju kontrolu nad uvjetima u kojima državna tijela čuvaju spise, i u većini njih ne postoje kazne za nezakonito uništavanje spisa. Zahtjev za predajom gradiva, zbog loših fizičkih uvjeta, karakterističan je za istočne zemlje. 6. Dostupnost klasificiranih spisa koji se čuvaju u arhivima Tko daje dozvolu za korištenje povjerljivih spisa i na koji je način taj pristup uređen, sljedeća je tema gdje se interes arhiva razlikuje od onoga javne uprave. To je samo dio problema koji također uključuje različita ograničenja, pravila i interese povezane s dostupnosti spisa. Različita mišljenja i tradicije su očite i unutar arhivske zajednice, što upućuje na dvostruku ulogu arhiva: kao dijela javne uprave na jednoj i službe kojom se osigurava transparentnost djelovanja te uprave, na drugoj strani. Iako postoji tendencija da svi spisi, za koje nema posebnog razloga da budu nedostupni, budu dostupni javnosti bez ikakvog roka nedostupnosti, opće razdoblje nedostupnosti za sve spise još je uvijek uobičajena praksa, koja se temelji na sklonosti uprave da djeluje bez direktnog izlaganja javnosti. Kakva god ograničenja bila, važno je da ih se nadzire. Za arhive to znači da trebaju biti u mogućnosti intervenirati kada postoji potreba korištenja spisa i gdje su razlozi radi kojih su označeni stupnjem tajnosti djelomično ili potpuno prestali postojati. U ovom slučaju arhiv predstavlja korisnike. U većini zemalja arhivi mogu preuzeti nadzor nad povjerljivim spisima i istraživači mogu zahtijevati pristup tim spisima. Međutim, kada znamo da se neki osjetljivi spisi drže u odvojenim arhivima ili drugim institucijama, ovo pravo arhiva izgleda manje djelotvorno nego što se može zaključiti iz odgovora na ovo pitanje. Nije uvijek jasno da li arhivi, koji daju dozvolu za korištenje povjerljivih spisa, to mogu učiniti na temelju vlastite pravne nadležnosti ili im je tu nadležnost prepustio sam stvaratelj. U šest zemalja arhivi su jedine institucije koje daju dopuštenje za korištenje povjerljivih spisa koje čuvaju, u dvadeset zemalja je potrebno njihovo prethodno mišljenje, a u šest slučajeva arhivi nisu uopće uključeni. Procjena odgovora mora uzeti u obzir i neke druge faktore, kao što su propisi o dostupnosti gradiva, pravna sredstva dostupna osobi koja traži pristup klasificiranim spisima itd. 49
