ARHIVSKI VJESNIK 42. (ZAGREB, 1999.)
Strana - 27
M. Lučić, Arhivistika kroz sto godina Arhivskoga vjesnika, Arh. vjcsn., god. 42(1999), str. 17-28 Sasvim je drugačije, kako se vidi iz dosad izloženoga, bilo s trećom Vjesnikovom serijom. Ne želeći ponavljati već navedeno, ukazati je i na propuste te dati pokoji prijedlog. O problemu restitucije i sukcesije u novije se vrijeme u Vjesniku ne može naći niti jedan prilog; povijest institucija obrađena je slabo; bibliografija svih vrsta ima premalo; polemičnih članaka nema uopće (je li moguće da čitava struka u svim pitanjima "diše" isto?... čitaju li se uopće prilozi?). Osamdesete godine obilježene su, među ostalim, posvemašnjom zbrkom u razmještaju tekstova unutar rubrika "Prikazi i recenzije" i "Vijesti", obiljem tiskarskih pogrešaka (primjerice, vrlo čest nesrazmjer sadržaja i stvarnoga stanja) te upravo začudnim jezikom i stilom pojedinih članaka. Uz naznaku da su stvari bitno bolje u 1990-ima i pohvalu zbog angažiranja korektora 1990. odnosno lektora i korektora 1991, činjenica je dabi se rubrika "Prikazi i recenzije" mirne duše mogla nazivati "Prikazi" i dalje, međutim, uglavnom stoji. Moderan periodik kakvim teži biti Vjesnik mogao bi se ugledati na neke časopise u kojima je uređivanje (pribavljanje tekstova, rad sa suradnicima na eventualnim doradama da bi se dobio najbolji mogući uradak, znanstveno-stručno vrednovanje rukopisa, tehničko uređivanje i, konačno, uređivanje čitavoga medijskoga prostora časopisa) olakšano uvođenjem urednika za pojedine rubrike. 60 Znanstvenu razinu zacijelo ne bi umanjila razmatranja o stručnome i društvenome imidžu arhivista, primjerice, ili o arhivistima kao književnim autorima i likovima u književnosti. Ako u Vjesniku toga nema, a nema, zastoje tome tako? U časopisu The American archivist iz 1963. može se pročitati članak pod naslovom "Hrabar čovjek ili luđak", autor kojega u duhovitome i polemičnome tonu razmišlja o odnosu arhivista i povjesničara 61 ; oduzima li to časopisu ozbiljnost ili kvalitetu? Na kraju, zaključiti je da je Arhivski vjesnik kroz svoje "dugo trajanje" bio zrcalom u kojem se ogledala arhivistika - služba, struka i znanost. Do 1945. na njegovim je stranicama bila rijetkim gostom drugorazrednoga značenja, i sama nesvjesna da može preživjeti i osmisliti svoje područje djelovanja, vlastite metode i načela, izvan okrilja povijesne znanosti. Harmoničan, pak, odnos povjesničara i arkivara/povjesničara u trećoj se Vjesnikovoj seriji postupno raspao. Nova generacija arhivskih djelatnika otvorila je vlastiti obzor, ne zatvarajući vrata Vjesnika povjesničarima, dapače, i sami doprinoseći hrvatskoj historiografiji i kao priređivači izvornoga arhivskoga gradiva i kao autori povijesnih rasprava i članaka. Konačno, 1990-ih prepustivši Fontesu i eventualnim zasebnim publikacijama objavljivanje gradiva, časopis ostaje okrenut poglavito arhivističkoj problematici i onoj iz njoj srodnih znano60 Primjerice, Arhivi, Glasilo Arhivskega društva in arhivov Slovenije, od god. IV(1981). 61 JohnA. Munroc, "ABraveMan-oraFoolishOnc", TheAmericanArchivist, 26(1963)2, str. 151-160. 27
