ARHIVSKI VJESNIK 42. (ZAGREB, 1999.)

Strana - 20

M. Lučić, Arhivistika kroz sto godina Arhivskoga vjesnika, Arh. vjesn., god. 42 (1999), str. 17-28 U rubrici "Književnost" ili "Književne vijesti" donosile su se obavijesti o novoizašlima domaćim i stranim djelima, poglavito historiografskima ili onima iz pomoćnih povijesnih znanosti, razvrstanima u četiri skupine: izvori, "historička" pomagala, "obćenita" djela i monografije. Prilozi u rubrici kretali su se u rasponu od pokoje informativne rečenice do izvrsnih kritika,

18 kvalitetom nadmašujući često suhoparne ili nekritične recenzije bez stava u nama suvremenome Arhivskome vjesniku (no, o tom nešto kasnije). Na stranicama časopisa svoje mjesto nisu našle u uvodniku 1899. najavljene - bibliografije, što će i u poslijeratnoj seriji ostati uređivačkim propustom i nedostatkom Vjesnika.

19 Potpuno su, pak, izostale vijesti o bilo kakvim skupovima, kongresima ili sličnim zbivanjima u Hrvatskoj ili izvan nje.

20 Bez sumnje novost za kulturu i znanost u ondašnjoj Hrvatskoj, u nešto manje od pola stoljeća postojanja, Vjesnik je postao osebujnim izdanjem. Svojim sadržajem, međutim, obogatio je poglavito hrvatsku historiografiju, pa se i danas, s pravom, nezaobilaznom drži njegova uloga u razvitku povijesne znanosti u Hrvata. U tom razdoblju čvrste sprege arhiva i povjesničara, arhivist je naprosto bio u službi povijesnih istraživanja i sâm redovito - kako se vidi na stranicama Vjesnika - povjesničar. Bio je to korak naprijed u odnosu na dotad nedefinirano zanimanje "arkivara" u službi stvaratelja gradiva i na njegovo poistovjećivanje s činovnikom u upravi, no tako čvrst zagrljaj arhivske službe i povijesti zasigurno je usporio arhivistiku na njezinome putu ka samostalnoj znanosti. Zaključujući ovo Vjesnikovo razdoblje, prizvati je jedan citat s njegova kraja. Ukazavši na specifičnu ulogu arhivista - očuvati, zaštititi i obraditi arhivsko gradivo, odnosno skrbiti za nj materijalno i intelektualno, Josip Buturac će reći: "Svrha je ovog prikaza da bude u prvome redu praktički vodič kroz Kaptolski arhiv i posluži onima, koji namjeravaju obrađivati građu Kaptolskog arhiva. Osim toga iskreno želimo da ovim prikazom potaknemo druge, neka arhive pomno čuvaju od vlage, prašine, požara, tatova, a osobito od nemarnih službenika: neka arhive srede i tako učine pristupačnim poviestnoj znanosti. Povijest Kaptolskog arhiva uči nas, daje Kaptolski arhiv stoljećima pomno čuvan i požrtvovno sređivan, ali i to, kako su naoko maleni propusti prouzročili veliku štetu, zbog koje je kasnije trebalo ulagati mnogo truda za obnovu cielog arhiva i pojedinih spisa"

21

. Nisu li te riječi, oslikavajući dije18 Primjerice, J. Nagy, " Nicola Baronco, Paleográfia latina, Diplomatica e Nozioni discienze ausiliarie. 3. izdanje. Napoli 1923.", 1(1925), str. 205-206; Isti, "Alessandro Sclem, Tommaso Arcidiacono e la storia medioevale di Spalato. Zara 1926. str. 49", 2(1926), str. 220. 19 Izuzetci su objavljivanje Bojničićevih radova u kronološkom slijedu u svesku 2 iz 1926. i Bibliografija književnog rada Emilija Laszowskoga J

889-1929, tiskana kao prilog 4. godištu Vjesnika iz 1929. 20 u tom smislu spomenuti je jedino prilog u godištu 4 iz 1902. o međunarodnome "historičkom" kongresu u Parizu 1900, na kojemu je, u sekciji opće povijesti i diplomatike, trebao sudjelovati i Bojničić sa izlaganjem o Kraljevskoj kancelariji u Hrvata od 9. do 11. stoljeća. 21 "Kaptolski arhiv u Zagrebu", 11(1945), str. 66. 20