ARHIVSKI VJESNIK 41. (ZAGREB, 1998.)
Strana - 8
J. Ivanović, Vrednovanje elektroničkih zapisa, Arh. vjesn., god. 41 (1998), str. 7-21 ravno, imaju daleko veće značenje. Unutar drugih tehnoloških okruženja nije se postavljalo pitanje da li bi trebalo razmotriti tehnološki specifična svojstva dokumenata kao mogući izvor arhivske vrijednosti, npr. utjecaj tehnologije proizvodnje papira ili korištenje različitih pisama i znakovnih sustava kao nešto na čemu bi trebalo temeljiti procjenu vrijednosti dokumenta. Mjerodavnim se obično uzima sadržaj, kontekst ili diplomatički oblik, uz veće ili manje uvažavanje interesa nekog pretpostavljenog korisnika, dok je tehnologija proizvodnje u ovom kontekstu zanimljiva kao nešto što može utjecati na čitljivost i način korištenja, ali ne izravno i na vrijednost. Vrednovanje se zasnivalo uglavnom na procjeni o tome komu ili čemu bi dokumenti mogli poslužiti nakon što prestane potreba za njima u organizacijama čijim su djelovanjem nastali, ili pak na predmetu na koji se odnose. S funkcionalnim vrednovanjem težište je pomaknuto s odnosa korisnika i dokumenta na odnos dokumenta i funkcionalnog konteksta njegova nastanka, ali opet neovisno o čisto tehnološkim aspektima. 2 Vrednovanje elektroničkih dokumenata kao posebna tema stoga izgleda kao pogrešno postavljeno pitanje, usmjereno na onaj njihov aspekt iz kojega se ne može izvesti njihova vrijednost. Dosadašnja rasprava o vrednovanju elektroničkih zapisa upućuje na nekoliko razloga zašto se o njima raspravlja kao posebnoj temi vrednovanja. 3 U prvom redu to je problematičan status elektroničkih i drugih strojno čitljivih zapisa kao arhivskih dokumenata. Da bi se moglo govoriti o njihovu vrednovanju, trebalo je najprije ispitati da li i kada mogu imati ili imaju svojstvo arhivskih dokumenata, pa time i biti predmetom vrednovanja. Kod ostalih oblika dokumenata u načelu nikad nije bilo sporno da li se u pojedinom slučaju radi o dokumentu u pravnom i arhivskom smislu ili o nekom drugom obliku informacija. Drugi razlog zašto se govori posebno o vrednovanju elektroničkih dokumenata odnosi se na njihove specifičnosti u pogledu strukture i organizacije podataka. Elektronički dokumenti često imaju podudarnu strukturu i namjenu, kao i odgovarajući papirnati ili slični dokumenti, ali se isto tako pojavljuju i takvi oblici za koje nije moguće naći analogan tradicionalni oblik, jer su organizacija podataka u diplomatičkom smislu i način na koji im korisnik može pristupiti omogućeni tek odgovarajućim tehnološkim rješenjem. Ako postoji mogućnost drukčije organizacije podataka i drukčije logike čitanja (npr. hypertekst, geografski informacijski sustavi i dr.), može 2 Za ocjenu različitih pristupa vrednovanju općenito vidi: A. Menne-Haritz, "Appraisal or Documentation: Can We Appraise Archives by Selecting Content?" u: The American Archivist 57:3 (1994), str. 528-542. 3 Problem vrednovar.ja elektroničkih dokumenata prvi je cjelovitije obradio Charles Dollar u članku "Appraising Machine-Readable Records" u: The American Archivist 41 (1978). Iscrpnu analizu donosi Harold Naugler, The Archivai Appraisal uf Machine Readable Records: A RAMP Study with Guidelines, Paris 1983. 8
