ARHIVSKI VJESNIK 41. (ZAGREB, 1998.)
Strana - 31
J. Surcouf, Skeniranje napoleonskog katastra u arhivu departmana Mayenne (Francuska), Arh. vjesn., god. 41 (1998), str. 29-36 Kako god bilo, čak i kada nema potrebe za kopiranjem, kod tradicionalnog korištenja originalnog dokumenta svako rukovanje originalom, koliko god bilo oprezno, znači oštećivanje. Kako nije moglo biti riječi o tome da se obustavi izdavanje tog gradiva čekajući bolja vremena, zamisao da se katastarski planovi digitalno snime i da se nakon toga daju na korištenje samo njihove slike, pokrenuta 1992, oblikovala se 1993. tijekom jednog sastanka Nove gospodarske komore departmana Mayenne u okružnom arhivu, zahvaljujući susretu s direktorom jednog privatnog ureda za knjigovodstvo, oduševljenog novim tehnologijama, koji je sa svoje strane pripremao skeniranje knjigovodstvene dokumentacije svojih klijenata. Kada je Glavno vijeće okruga Mayenne već u rujnu 1993. izglasalo potrebne kredite u visini od 300.000 franaka, jedna nova tvrtka, Archimaine, upustila se u taj pothvat 1994. zajedno s Francuskim zavodom za digitalizaciju (IFN), stvorenim za m priliku prema zakonu iz 1901. godine 3 . Digitalno snimanje dokumenata obavljeno je u samom Arhivu okruga Mayenne, u istim prostorijama gdje su smješteni planovi, kako bi se izbjeglo iznošenje originala izvan arhiva. Ta dugotrajna operacija, koja je trajala više od godinu dana, bila je za sve - i informatičare i arhiviste - jedno teško, ali i izuzetno zanimljivo područje ispitivanja. Svemu se trebalo domisliti, bilo je mnogo tapkanja, prije no što su se uspjela utvrditi najprikladnija sredstva, najprimjereniji stupanj rezolucije i odgovarajuća veličina slike. U početku se digitalizacija odvijala s pomoću digitalne kamere i jedne vakuum-ploče, no ubrzo je izbor pao na skenere koji snimaju gradivo u vodoravnom položaju, tvrtke Colortrac, koji su u stanju reproducirati dokumente veoma velikog formata u boji i crno-bijele. Kako se planovi javljaju kao pojedinačni listovi, izbor tog tipa skenera i izravne digitalizacije bilo je najučinkovitije rješenje. Daje ta zbirka bila u obliku uvezanih atlasa, morala bi se pronaći druga rješenja: bilo skupo rastavljanje uveza, bilo izrada dijapozitiva i zatim digitalizacija tih filmova. Planovi su digitalizirani u boji (200 dpi, u formatu JPEG), ali također i u crno-bijeloj tehnici (400 dpi, u formatu GP4). Slike nisu vektorizirane. Boja je rezervirana za pojavljivanje slika na ekranu, dok su crno-bijeli snimci namijenjeni gotovo trenutnom pojavljivanju na ekranu i za ispis na pisaču. Cilj zapravo nije ispis u boji: takav ispis zahtijevao bi "preteške" slike (a bilo je bitno da cjelina te baze od 10.000 snimaka bude dostupna on Une, i to odmah), pa bi njihov prikaz bio preskup za potrebe istraživača koji žele prije svega vjernu reprodukciju 3 Francuski zakon od 1. srpnja 1901. koji dopušta osnivanje društava bez velikih formalnosti. 31
