ARHIVSKI VJESNIK 41. (ZAGREB, 1998.)

Strana - 231

Recenzije i prikazi, Arh. vjesn, god. 41 (1998), str. 195-268 divo, obnovljeno arhivsko gradivo (Memory of the World at Risk - Archives Destroyed, Archives Reconstituted). Naime, jasno je kako su štete, u kojima je arhivsko gradivo uništeno prirodnim katastrofama ili ljudskom nepažnjom, nenadoknadive, pa se pokazalo prikladnim prikazati podatke prikupljene za UNESCO o stradavanju gradiva, te različite primjere iz čitavog svijeta - primjere opsega stradanja gradiva u najrazličitijim situacijama u pojedinim zemljama, preventivnih postupaka kojima su takve katastrofe bile manje djelotvorne i postupaka kojima je gradivo, odnosno podaci u njemu, rekonstituirano. Među opisanim slučajevima stradavanja nalaze se i prilozi o ratnom stradanju gradiva i arhivskih zgrada Hrvatske te Bosne i Hercegovine. U zadnjem dijelu ovoga broja opisane su mogućnosti preventivnih mjera osiguranja gradiva od stradavanja, i barem djelomičnog preživljavanja u najgorim katastrofama. Uvodni članak L. Auera, Arhivski gubici i njihov utjecaj na rad arhivista i povjesničara {Archivai Losses and their Impact on the Work of Archivists and Historians) povijesni je prikaz prilika u kojima se gradivo sačuvalo ili stradavalo, i gdje nakon arhivskog gradiva Bliskoga Istoka (Ebla, babilonski i asirski arhivi), sačuvanog zbog zapisivanja na glinenim pločicama, sve do srednjega vijeka i nema gotovo ničega sačuvanog, jer je u turbulentnim vremenima općeg stradavanja nestajalo i gradivo. Međutim, od ravenskog požara za vrijeme nadbiskupa Damjana (692-708), požari su često puta harali arhivima, sve do novijih i nedavnih - američkog Ministarstva rata 1800. god., Ministarstava unutarnjih poslova i pravde u Beču 1927. god., ili Arhiva ruske republike Abhazije 1992. godine. Osim toga, arhivi i gradivo stradavali su i u ratovima te građanskim nemirima - za vrijeme otomanskog osvajanja Balkana, Tridesetogodišnjeg rata, napoleonskih osvajanja itd. I pljačka gradiva u ratnim uvjetima često je uzrokovala stradanje - primjerice za napoleonskih ratova trećina gradiva Vatikanskog arhiva je stradala tijekom transportiranja u Pariz, kao i dio bečkog Dvorskog arhiva. Najveća stradanja arhivi su prošli za vrijeme II. svjetskog rata. Tako su u ratnim operacijama stradali arhivi Francuske, Poljske, Sovjetskog Saveza, Njemačke i Italije, a najpoznatiji je slučaj Napuljskog arhiva, gdje su srećom, na temelju bilježaka, obavijesnih pomagala i mikrofilmova barem anžuvinski registri rekonstruirani nakon niza godina i velikog uloženog truda. Od tada pa do danas gradivo je neprekidno ugroženo zbog ratova, nemira, poplava, požara, ljudskog nemara, klimatskih uvjeta (pogotovo tropskih), zagađenja okoline, nedostatka financijskih sredstava, neobrazovanosti, čestog i neadekvatnog korištenja, preskupih konzervatorskih postupaka i brojnih drugih uzroka. Poznavanje prošlih katastrofa, te svih vanjskih i unutarnjih opasnosti, daje nam smjernice za budućnost, za stvaranje programa preventivnog djelovanja i konzervacije i restauracije gradiva, kojima će podrška zasigurno biti značajnija ukoliko stalno podsjećamo na značaj arhivskog gradiva kao "memorije svijeta" i povijesnog izvora. 231