ARHIVSKI VJESNIK 41. (ZAGREB, 1998.)
Strana - 19
J. Ivanović, Vrednovanje elektroničkih zapisa, Arh. vjesn., god. 41 (1998), str. 7-21 primjenjivati tako da se uspostavi popis kriterija koji se odnose na same funkcije, takvim bi se pristupom zaobišle neke od načelnih prednosti modela. U tom smislu ne postoje dobra i loša funkcija, niti je cilj vrednovanja eliminirati pojedine funkcije kao nevažne. Ako se i uspostavlja neka hijerarhija, ona se zasniva na formalnim vezama među funkcijama, a ne na procjeni koliko je pojedina od njih važna. Ovakav pristup se značajno razlikuje od uobičajenih taksonomijskih modela vrednovanja. Na kraju, treba spomenuti i jedan mogući izvor teškoća s funkcionalnim vrednovanjem koji je iste prirode kao i teškoće s definicijom dokumenta kao sadržaja, konteksta i strukture, gdje je vrlo teško reći gdje počinje ili završava to što se naziva kontekstom. Primjenljivost modela funkcionalnog vrednovanja uveliko ovisi o tome koliko je on formalno čvrsto definiran, počevši od toga što se smatra funkcijom. Pojam funkcije, kao i pojam konteksta, dostaje labavo definiran što može uzrokovati teškoće u njegovoj primjeni u okviru vrednovanja. Vrednovanje elektroničkih zapisa danas je sve manje zaokupljeno tehnološki specifičnim pitanjima i u tom smislu je sve manje razlika u pristupu vrednovanju tradicionalnih i elektroničkih zapisa. Daleko važnijim se pokazao problem primjene vrednovanja u elektroničkim i mješovitim sustavima koji će u bliskoj budućnosti prevladavati u organizacijama - stvarateljima arhivskog gradiva. Jednu razinu problema čine pitanja vezana uz metodologiju koja je prikladna za ovakve sustave, odgovornost za provedbu vrednovanja i vrijeme kada će se ono provesti. Često se govori o tome da vrednovanje nije jednokratan postupak, nego funkcija koja se trajno odvija u životnom ciklusu sustava u kojem nastaju elektronički podaci. Drugu razinu čine promjene u razumijevanju dokumenata uzrokovane velikim dijelom analizom elektroničkih zapisa. Te su se promjene odrazile na predodžbu o ulozi arhiva u upravljanju arhivskim gradivom i na svrhu samoga vrednovanja. Ona se sve više vidi u odnosu zapisa i funkcionalnog konteksta njegova nastanka, kao sredstvo koje taj odnos treba učiniti vidljivijim i razumljivijim i olakšati korištenje samih zapisa. U tom smislu vrednovanje arhivskih dokumenata, ne samo elektroničkih, može zaobići dva tradicionalna uporišta na kojima se od početka zasnivalo: dokumente i njihove korisnike. 16 Posljedice takvog uklanjanja iz vrednovanja samih dokumenata i konteksta njihova korištenja još nisu dovoljno istražene. 16 Usp. Cook, Terry, Microappraisal: The New Theory and Strategy for Records Disposition at the National Archives of Canada (izlaganje na Godišnjoj skupštini Američkog arhivističkog društva 2. rujna 1995. godine). 19
