ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 61

D. Rubčić, Obrazovanje djelatnika u pismohranama - regulativa i praksa, Arh. vjesn., god. 40(1997) str. 57-62 bi se održavao tečaj. Tamo gdje postoje odgovarajući stručni djelatnici za određenu temu, oni bi bili i aktivni sudionici, a u protivnom to bi obavili stručni djelatnici koje imenuje povjerenstvo. U svakom slučaju, na predloženi način ovi bi se zadaci uspješnije i kvalitetnije obavljali. Program koji je propisan Pravilnikom o polaganju ispita o stručnoj osposobljenosti radnika za zadatke i poslove zaštite arhivske i registraturne građe izvan arhiva, kao drugi prijedlog, zahtijeva također određene promjene. Prije svega, nijednu od predviđenih tema ne bi trebalo isključiti, ali bi opseg nekih od njih (npr. osnove fizičke zaštite arhivskog i registraturnog gradiva) trebalo skratiti. Time bi se dobilo više prostora za one teme koje su najvažnije i koje to zaslužuju. S druge strane, praktični dio obuke vrlo je neznatano zastupljen ili ga uopće nema. To je temeljna primjedba u realizaciji programa. U tom pogledu primijećeno je također, da bi nakon ili za vrijeme predavanja (npr. o sređivanju arhivskoga gradiva), teoretsko izlaganje trebalo popratiti praktičnim primjerima. Osim toga, zbog razvoja kompjutorske tehnologije i pojave novih nositelja podataka, potrebno je naročitu pozornost obratiti tom segmentu obrazovanja. Svi predavači morali bi upozoravati i na ulogu i značaj posla koji imaju djelatnici u pismohranama. To je važan psihološki moment koji se ugrađuje u svijest svakog djelatnika i s tom spoznajom oni će odgovornije obaviti svoju zadaću. Za njihove voditelje bilo bi potrebno također organizirati posebne tečajeve informativnog karaktera. Time bi se postiglo bolje razumijevanje problema s kojima se susreću njihovi djelatnici, a sve u cilju što boljeg čuvanja arhivskoga gradiva. Na kraju, osobito je važno i uvjerenje samih arhivskih djelatnika, uvjerenje da bez organiziranog školovanja za te djelatnike ne mogu riješiti probleme arhivskoga gradiva u nastajanju. Osim toga, jasno je da se njihovo definitivno rješavanje može osigurati samo u sklopu specijaliziranih obrazovnih ustanova. Zaključak Budući da je zadaća cjelokupne arhivske službe preuzeti sređeno i popisano arhivsko gradivo, potrebno je učiniti sve da bi se to i postiglo. U prvom redu to znači osposobiti djelatnike da sami mogu obaviti primarni dio zaštite i obaviti predaju gradiva arhivu. Kada se to postigne, arhivistima će biti omogućeno da se, oslobođeni tih poslova, u većoj mjeri posvete svojim arhivističkim poslovima a to su obrada i izrada obavijesnih pomagala. Time će i njihov doprinos, kroz povijesne i druge znanosti, doći do punog izražaja, a dignitet cjelokupne arhivske službe dobiti ono mjesto u društvu koje mu pripada. 61