ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)
Strana - 282
Izvješća, Arh. vjesn., god. 40 (1997) str. 247-282 skoj provinciji. Generalni ministar Franjevačkoga reda pribrojio ga je generalnim definitorima svekolikoga reda, pa je kao takav 1882. godine pozvan u Rim. Nakon šestogodišnje službe kao definitor reda, imenovan je ljetopiscem Franjevačkoga reda, pa tu službu obavlja sve do svoje smrti. Štogod mu je vremena preostalo od službi u redu, koristio je na istraživanja povijesnih izvora, transkripciju i drugu obradbu povijesnih dokumenata. Ljubav prema pisanim spomenicima ispunjavala je veliki dio njegova života. U nekrologu poslije njegove smrti tadašnji je njegov provincijal napisao: 'Kolikom je brižljivošću istraživao svačiju starinu, i tuđinsku, tolikom je gorućom željom također proučavao i domaću povijest. Njome je zaista toliko izgarao, da je smatrao kako mu ne treba štedjeti nikakva truda, da po cijeloj Europi prikuplja dokumente što rasvjetljuju povijest Franjevačkoga reda. Mnoge je krajeve obišao da prikupi pisane spomenike. O tome svjedoči Napulj, Vatikanska knjižnica i arhiv, Arhiv Propagande, Zemaljski arhiv u Zagrebu itd. Mnoge je dokumente za povijest Južnih Slavena, a koji nisu bili poznati hrvatskim povjesničarima, tiskom u više svezaka objavio. Glavna su mu djela Acta Bosnae, Acta Bulgáriáé i Acta Croatiae ecclesiastica. Ta su djela učenoga muža posvuda primljena s odobravanjem. Zagrebačka pak Akademija znanosti u znak priznanja izabrala je Euzebija svojim dopisnim članom'. Tako poslije Fermendžinove smrti njegov provincijal o njemu. Umro je u Našicama, kamo je bio stigao iz Rima zbog oporavka svoga zdravlja. Dogodilo se to 25. lipnja 1897. godine. U probuđenom zanimanju za dokumentiranom povijesnom znanošću u Hrvata tijekom 19. stoljeća, odnosno traganja za povijesnim izvorima u Hrvatskoj i inozemstvu, visoko i zaslužno mjesto pripada Euzebiju Fermendžinu. To dokazuje njegov rad na Diplomatičkom zborniku i suradnja s T. Smičiklasom te brojne zbirke objavljenih povijesnih izvora, o čemu opširnije u zasebnoj raspravi o Fermendžinovu radu na povijesnim izvorima. Nažalost, Acta Croatiae, za povijest hrvatskoga naroda najzanimljivija zbirka povijesnih izvora, još je u rukopisu i čeka pogodno vrijeme da bude objavljena. Josip Barbari ć 282
