ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 17

J. Ivanović, Modeli obrazovanja arhivista, Arh. vjesn., god. 40 (1997) str, 15-34 uvijek najpouzdaniji zajednički nazivnik za sve takve programe radno mjesto koje imaju u vidu, a ne program ili intelektualni sadržaj koji nude. Pored sadržaja arhivske teorije za naše je pitanje važan i status metodologije rada. Postupci na koje smo navikli u mnogim slučajevima više nisu funkcionalni, čak i u slučaju da im se s praktične strane ne može osporiti djelotvornost. Dobar primjer je potraga za boljim modelom vrednovanja koji će bolje odražavati stanje arhivske teorije. Poteškoće u usklađivanju kriterija i modela koji su trenutno u upotrebi u različitim zemljama sa samim načelom provenijencije pokazuju, da to unutar postojećih modela možda nije moguće.

4 U kontekstu elektroničkih dokumenata postavljeno je pitanje tko, kada i što treba vrednovati; često se, naime, naglašava da vrednovanje treba obaviti i prije nego što sam dokument nastane, u svakom slučaju prije negoli dospije u arhiv.

5

1 neke druge arhivske funkcije danas je moguće, ponekad čak i preporučljivo, obavljati na različite načine. Neki od tih postupaka su proizišli iz rada u arhivima, drugi su prilagođeni ili jednostavno posuđeni iz srodnih disciplina, treći su samo nastavak odgovarajućih aktivnosti iz ranijih faza životnog ciklusa dokumenta, dakle posljedica načina na koji su organizacije prilagodile svoje poslovanje s dokumentima trenutnom tehnološkom i organizacijskom okruženju. Granice su postale manje vidljive i manje važne i različito povučene s obzirom na različite elemente koji su zajednički. Posljedica toga je da područje arhivske metodologije nije tako jednostavno izdvojiti, a da se pri tome ne izgubi nešto od funkcionalnosti. Sukladno tome, može se pretpostaviti da na taj način njime nije moguće niti ovladati. Izdvojiti onaj aspekt koji se odnosi isključivo na neki niz postupaka u obradi arhivskog gradiva, pa ga tako podučavati ima smisla samo ako već postoji razvijen sustav u kojem će se te vještine primjenjivati i ako taj sustav problem vlastitog održavanja može riješiti na neki drugi način. Još jedno izvorište nesporazuma u pogledu sadržaja obrazovanja arhivista jest to što postoje dvojbe u pogledu onoga što arhivi odnosno arhivisti trebaju ili će morati raditi. Da li se njihov posao odnosi na čitav ili samo na dio životnog ciklusa dokumenta i da li postoji bitna razlika između 'predarhivske' i arhivske faze? Koje su njihove obveze prema stvarateljima? Da li je onaj aspekt koji ih treba najviše zanimati informacijski, organizacijski, pravni, tehnološki ili općenito društveni ili neki drugi? Neki se žale na manjak humanističkih sadržaja u programima po kojima se arhivisti obrazuju.

6 Često se u središte stavlja interes korisnika i uloga arhiva kao 4 Usp. Angelika Menne-Haritz, 'Appraisal or Documentation: Can We Appraise Archives by Selecting Content?", u: The American Archivist, 57 (1994), str. 528-542. 5 Charles Dollar, Archivai Theory and information Technologies: The Impact qf Information on Archivai Principles and Methods, Macerata 1992, str. 55-60. 6 Nesmith, o.e., str. 92-93. 17