ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)
Strana - 130
M. Kukuljica, Nove europske inicijative u filmskoj arhivskoj pravnoj praksi, Arh. vjesn., god. 40(1997) str. 119-138 Italija, Njemačka i dr.) gdje su nejasne kompetencije institucija od nacionalnog značenja čija je temeljna svrha zaštita nacionalnog filmskog fonda ili ukupnog audiovizualnog gradiva. Na već spomenutoj 8. ministarskoj konferenciji Vijeća Europe u Budimpešti, održanoj u kolovozu 1996. došlo je do oštrog sukoba oko poglavlja u Konvenciji koje definira deponiranje filmskog gradiva. Predstavnici Velike Britanije uložili su veto svoje Vlade na donošenje ove Konvencije, a pridružili su im se i predstavnici Nizozemske, iznoseći stajalište da pohrana audiovizualnog gradiva može biti samo na dobrovoljnoj osnovi (voluntary deposit), pa ne pristaju ni na pohranjivanje sigurnosne kopije u nacionalnim filmskim arhivima. Ostalih četrdeset zemalja, spremnih na raspravu i prihvaćanje Nacrta konvencije, ostalo je neugodno iznenađeno oštrinom kojom je osporavan ovaj prvi napor na zaštiti europskog filmskog naslijeđa. Koliko je sukob dubok, najbolje govori podatak da do danas nije ostvaren pomak u doradi postojeće ili izradbi novog nacrta Konvencije o zaštiti europskog audiovizulnog naslijeđa. Iako je bilo dogovoreno, nije ostvaren zaključak Predsjedništva Vijeća Europe o dovršenju ovog zadatka do kraja 1997. godine. Za stručnjake koji poznaju ovu problematiku jasno je da su pristupi potpuno suprotni i daje kompromis nemoguć, jer s jedne strane su europske zemlje svjesne ugroženosti svojih nacionalnih filmskih zbirki, a s druge strane je Velika Britanija s istovjetnim stajalištima kakva imaju i veliki američki producenti. Ovi pak brane svoje interese i ne žele prihvatiti minimum popuštanja ni ustupaka kad je riječ o zajedničkom cilju koji polazi s opće prihvaćenog stajališta daje pojedinačno filmsko djelo ne samo komercijalno dobro, već ponajprije kulturno dobro, tj. dio ukupnog europskog i svjetskog kulturnog naslijeđa. Izlaz je vjerojatno u usvajanju Etičkog kodeksa, otvaranju novih incijativa u izmjeni nepotrebno suprotstavljenih stajališta filmskih arhiva i producenata. Etički kodeks - Code of Ethics (nacrt) Po prvi put je nacrt Etičkog kodeksa filmskih arhiva, nakon Kongresa FIAF-a u Kolumbiji (travanj 1997), cjelovitije razmatran među europskim filmskim arhivima na spomenutom sastanku u Lisabonu 1997. u nazočnosti predstavnika europskih filmskih arhiva, pravnih eksperata, predstavnika FIAF-a (filmskih arhiva), FIAP-a (producenata), FIAD-a (distributera), FERA-e (filmskih autora) i drugih gostiju. Temeljne odrednice ovog nacrta, na kojem su radili predstavnici belgijskog, nizozemskog i portugalskog filmskog arhiva te Izvršnog komiteta FIAF-a, uz pomoć pravnih stručnjaka za audiovizualno gradivo, dobile su podršku ovog skupa. Kako se 130
