ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)
Strana - 122
M. Kukuljica, Nove europske inicijative u filmskoj arhivskoj pravnoj praksi, Arh. vjesn., god. 40(1997) str. 119-138 (FIAP), distributera (FIAD), Udruge autora (FERA), velikih američkih kompanija i dr. Sastanak je održan u Lisabonu od 25. do 28. svibnja 1997. u novom Audiovizualnom centru. Domaćin je bila Kinoteka Portugala u suradnji s Kraljevskim filmskim arhivom iz Bruxellesa, te Nizozemskim filmskim muzejom iz Amsterdama. Tema sastanka bila je posvećena arhivskim pravima i normalizaciji odnosa između filmskih arhiva i nositelja zakonskih prava. Glavni naglasak je bio na raščlambi prakse filmskih arhiva, razmjeni iskustava i stajališta arhivskih institucija s jedne strane te filmskih proizvođača, udruga redatelja, distributera i drugih sudionika u nastanku i životu filmskog djela s druge strane. Ovaj stručni skup imao je po svom programu radni karakter, a cilj je bio ostvariti pomake uočene u praksi europskih filmskih arhiva te pronaći platformu za uspostavljanje novih odnosa s filmskom industrijom. Na snazi je još uvijek Sporazum, tj. nametnuti ugovor od strane Udruženja producenata, koji u cijelosti onemogućuje djelovanje filmskih arhiva, dovodi u pitanje njihov rad na zaštiti i restauraciji filmskog gradiva, status arhivskog gradiva koje se sustavno čuva desetljećima u arhivskim institucijama, te istodobno onemogućuje korištenje filmskog gradiva. Sporazum iz 1971. godine danas doživljavamo kao okaminu jednog vremena i shvaćanja i u suprotnosti je s intencijama suvremenog civilizacijskog puta ka omogućavanju svima da dođu do određene informacije, kao i ideje i htijenja da zajedničko kulturno naslijeđe postane zajedničkim dobrom. Sporni dokument: General Régulations Concerning Trust Deposit of Motion Picture Prints with Film Archives (Osnovna pravila glede dobrovoljne pohrane filmskih kopija u filmskim arhivima) Budući da ovaj dokument nije nikada objavljen, a niti komentiran u našoj stručnoj arhivskoj javnosti, iznosim osnovne naglaske da bi se bolje mogli razumjeti gore izneseni postupci pojedinih europskih producenata, kao i rigidno stajalište američkih producenata prema filmskim arhivima i korištenju filmskog gradiva. To danas, na primjer, rezultira uništenjem kopija filmova što su prikazivani u posljednjih sedam godina u našoj zemlji, otkako su potpisani ugovori s velikim američkim kompanijama o najmu naših kinodvorana. One uzimaju profit s našeg tržišta, uzimaju prostor i vrijeme nacionalnoj kinematografiji, ali ne osjećaju moralnu obvezu da nacionalnoj kinoteci ostave jednu kopiju prikazanog filma. Radije ih uništavaju! 2 2 Javnosti je nepoznat podatak, da te kompanije ubiru 50% ostvarenog prihoda od prikazivanja filmova u našim kinematografima. Niti jedna kuna ne odlazi za poboljšanje ili pak boljitak hrvatske filmske 122
