ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)
Strana - 120
M. Kukuljica, Nove europske inicijative u filmskoj arhivskoj pravnoj praksi, Arh. vjesn., god. 40(1997) str. 119-138 iskustva Hrvatske kinoteke koja je bez zakonske obveze uspjela, u dobroj suradnji s producentima, preuzeti izvorno arhivsko gradivo hrvatske filmske baštine. Također predlaže da se u međunarodnim tijelima provede kategorizacija filmskih arhiva (FIAF i ACE) te priđe kolektivnom pregovaranju s producentima i to prvo u Vijeću Europe. Kongres Međunarodnog udruženja filmskih arhiva FIAF, održan u Jeruzalemu 1996. godine, razmatrao je kao zasebnu temu problem pravnog reguliranja odnosa filmskih arhiva i nositelja prava copyrighta (producentskih, autorskih i srodnih prava). Održan je i poseban simpozij, a rezultat je tiskanje dvije brošure od strane Nizozemskog filmskog muzeja. Jedna se odnosi na sam tijek simpozija i ključna izlaganja i prijedloge (The Right's Thing - Now What?), te kompendij svih dostupnih dokumenata, od Preporuke UNESCO-a o čuvanju i zaštiti pokretnih slika iz 1980. godine, Nacrta Europske konvencije o zaštiti europskog audiovizualnog naslijeđa iz 1996, konkretnih iskustava oko zakonskog depozita (legal deposit) u Sjedinjenim amričkim državama (Library of Congress 1994), u Francuskoj 1994, model ugovora između Nacionalnog filmskog i zvučnog arhiva u Canberri, Australija, ugovor o depozitu Bundesarchiva u Berlinu. Sadašnji odnosi i otvoreni problemi Hitan zadatak pred kojim se nalaze prvenstveno europski arhivi jest redefinirani e odnosa filmskih arhiva i filmske industrije, tj. izmjene Sporazuma producenata i filmskih arhiva iz 1971. godine. Taj odnos uspješne suradnje zapravo je posljednjih godina doživio retrogradan smjer te dovodi u pitanje rad filmskih arhiva ne samo u njihovoj prezentacijskoj funkciji nacionalne i europske filmske baštine, već i temeljne zadaće filmskih arhiva: zaštite i restauracije filmskog gradiva. U Francuskoj, na primjer, zauzimajući krajnje formalističko i neelastično stajalište o prezentaciji filmske baštine, veliki i ugledni producent Gaumont pokreće sudski proces koji je rezultirao oduzimanjem filmske zbirke Sveučilištu u Lionu i pored protivljenja cjelokupne francuske kulturne javnosti. U Belgiji, također sudskim putem, a na zahtjev producenta, oduzeto je restaurirano filmsko gradivo čiju je zaštitu financirala belgijska Vlada, a u to je uložen višegodišnji istraživački rad, veliki trud i znanje stručnih djelatnika Kraljevske kinoteke. U Velikoj Britaniji, koja doživljava pravu renesansu filmske proizvodnje, sve više prevladava nepomirljivo stajalište kad je riječ o obvezama filmskih producenata prema filmskim arhivima, tj. odbija se pohranjivanje filmskog gradiva u filmskim arhivima. U tijelima Vijeća Europe, pri donošenju Konvencije o zaštiti audiovizual120
