ARHIVSKI VJESNIK 39. (ZAGREB, 1996.)
Strana - 80
Z. Lakić, Mogućnosti primjene međunarodnog standardnog bibliografskog opisa neknjižne građe pri obradi zbirke plakata i letaka u arhivu, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 75-89 arhivistima da izvrše valorizaciju i prosude kada će tiskano gradivo preuzeti u arhiv kao arhivsko gradivo, a kada ne. Pri valorizaciji tiskanog gradiva i odlučivanju da li ga preuzeti u arhiv kao arhivsko gradivo, korisno mogu poslužiti i odredbe Zakona o izdavačkoj djelatnosti koji u čl. 5 precizira što se ne smatra knjigom ni drugom publikacijom, pa ne podliježe obvezi dostavljanja obveznog primjerka NSB-u. Prema odredbama ovoga Zakona, kao i onih koji su mu prethodili, ne smatraju se knjigom niti publikacijom: "originalna i znanstvena djela koja nastaju umnožavanjem u broju primjeraka koliko ih je numerirano i koje je autor vlastoručno potpisao; - znanstvene knjige i druge publikacije štampane, odnosno umnožene u broju primjeraka prema normativima za tehničku opremu diplomskih, magistarskih, habilitacionih radova i doktorskih disertacija; - štampani i na drugi način umnoženi tekstovi, koji služe isključivo za unutrašnju upotrebu društveno-političkim zajednicama i njihovim organima, društveno-političkim organizacijama, društvenim i stručnim organizacijama, osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada, samoupravnim interesnim zajednicama i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama." 21 Iz navedene odredbe proizlazi da su ovi tiskani materijali, ukoliko se nađu u fondu unikati, jer ih ne čuvaju ni one knjižnice koje primaju obvezni primjerak. Nepotrebno bi bilo teoretski opširnije obrazlagati razliku između knjižnog i arhivskog gradiva, jer je tome u stručnoj literaturi posvećeno dosta pažnje 22 , ah se moraju spomenuti neke bitne razlike kako bi se uočile i razlike u izradi obavijesnih pomagala. Ove je razlike definirao već Th.R. Schellenberg. Tako on prosuđuje da tiskani materijal općenito spada u sferu knjižnica, ali da pod određenim uvjetima može posjedovati ili zadobivati i svojstva arhivskoga gradiva. Za njega su bitne značajke na koje treba obratiti pažnju pri donošenju odluke da li je neko tiskano gradivo arhivsko ili ne sljedeće: 1. način postanka gradiva, 2. način ulaska tiskanog gradiva u ustanovu, 3. metodologija obrade i opisivanja i 4. način rukovanja tiskanim gradivom. 1. Knjižno gradivo nastaje uglavnom u kulturne svrhe i svaki njegov dio zasebno, dok arhivsko gradivo nastaje tijekom djelatnosti neke upravne, kulturne ili bilo koje druge ustanove i čini organsku cjelinu. 2. Dok su predmet nabave u knjižnicama pojedinačne jedinice knjižne građe, predmet preuzimanja u arhive su zaokružene cjeline dokumenata nastalih djelovanjem pravne ili fizičke osobe tijekom obavljanja njezine djelatnosti. 23 Schellenberg citira i naglašava i sud Hilary Jenkinsona, po kojemu se arhivska građa ne sakuplja i ne bi smjela postojati u arhivu kao 21 NN, 1983, br. 28, str. 425. 22 SCHELLENBERG, Th. R. Moderni arhivi: principi i tehnika rada. Zagreb: SDAJ, 1968, str. 14-21; Priručnik iz arhivistike, n. dj., str. 25-27: NIK1FOROVA, L.A. - BELOVA, B.A. Teorija i praksa arhivske službe SSSR, Beograd 1976, str. 134-135. 23 SCHELLENBERG, Th.R., n.dj. 80
