ARHIVSKI VJESNIK 39. (ZAGREB, 1996.)
Strana - 34
Z. Hendija, Arhivističko opisivanje arhivskoga gradiva fondova društava, udruženja i zaklada, s naglaskom na izradi sumarnih inventara, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 29-53 Prema patentu, dozvola za utemeljenje potrebna je za društva koja se osnivaju po pravilima (statutima), tako da je pristup dozvoljen svakome tko udovoljava određenim uvjetima i podvrgava se odredbana društvenih pravila, tj. ako članstvo nije ograničeno na utemeljitelje. Isto vrijedi i za osnivanje podružnica. Za dozvolu je nadležna vrhovna zemaljska upravna vlast, kod nas je to Zemaljska vlada. Patent zabranjuje politička društva. Molbom za dozvolu utemeljenja mogu se tražiti i ovlasti za poduzimanje mjera pripreme - patent veli "priugotovljenja". Molbi za dozvolu prilažu se pravila u tri primjerka i u njima treba jasno naznačiti svrhu društva, sredstva za postignuće te svrhe, način sastavljanja pravovaljanih i za članove obveznih zaključaka te ustanove o razvrgnuću društva i imovini. Upravna vlast treba ispitati da li je svrha društva dozvoljena i pružaju li molitelji jamstvo za uspjeh navedene svrhe. Za promjenu pravila potrebno je također odobrenje vlade. Sva su društva pod nadzorom javne upravne vlasti. I raspuštanje društva treba prijaviti. Upravna vlast može društvo raspustiti, a presudu o tome donosi Zemaljska vlada. U tom slučaju moraju se donijeti odredbe glede društvene imovine. 5 Kod sređivanja i obrade arhivskoga gradiva ove grupe fondova, potrebno je držati se temeljnog arhivističkog načela provenijencije. U tom smislu treba razdvojiti fondove prema njihovim stvarateljima, a posebno voditi računa da se razdvoji gradivo pojedinačnih društava od saveza društava. Dakle, treba uvažiti sve elemente za formiranje fondova u skladu s arhivskom teorijom, kao i arhivistička načela imenovanja fondova. Ustroj pisarnica i pismohrana društava bio je jednostavan. U urudžbene zapisnike bez klasifikacijskih oznaka, koji su često jedina registraturna pomagala, zaprimali su se opći spisi, a odlagali su se u pismohranu prema tim oznakama. To je ujedno i jedina vrsta arhivskog gradiva s registraturnim oznakama u fondovima društava. Ostalo gradivo nije se evidentiralo ni u pisarnici ni u pismohrani. Takav ustroj pisarnice i pismohrane, dakako, uvjetovao je registraturni poredak gradiva. Zato kod sređivanja gradiva ove vrste fondova treba kombinirati načelo rekonstrukcije prvobitnog poretka gradiva i unošenja vlastitoga reda u gradivo. To znači da ćemo spise s registraturnim oznakama, a to su uglavnom opći spisi, srediti prema prvobitnom poretku odnosno registraturnim oznakama. Gradivo bez registraturnih oznaka, koje najčešće čini njegov veći dio, a i značajniji u evidencijskom i obavijesnom smislu, rasporedit ćemo u logične cjeline (serije) te unutar njih uspostaviti odgovarajući poredak (kronološki, abecedni, predmetni). Dobro je podsjetiti da se kod sumarnih 5 M. Smrekar, knj. II, Zagreb 1900, str. 970-980; I. Žigrović, str. 583-584. 34
