ARHIVSKI VJESNIK 39. (ZAGREB, 1996.)

Strana - 30

Z. Hendija, Arhivističko opisivanje arhivskoga gradiva fondova društava, udruženja i zaklada, s naglaskom na izradi sumarnih inventara, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 29-53 Sve do kraja 19. i početka 20. st. većina društava u Europi bila je strukturirana u krute društvene slojeve, što je bila posljedica feudalnog sustava, koji je i dalje davao osnovni ton oblikovanju društava. Razvojem industrijalizacije i učvršćenjem obrtničkog i trgovačkog sloja devetnaestog stoljeća, ti se odnosi postupno mijenjaju, kida se hijerarhijska stniktura feudalnog sustava. U zemljama istočne Europe ti se odnosi mijenjaju sporije. Tu se dulje vremena isprepleću ostaci feudalnog sustava i novi kapitalistički društveni tokovi. Stari zemljovlasnički sloj zadržao je vodeće društvene položaje, iznad sloja poslovnih ljudi, obrtnika, trgovaca, industrijalaca te intelektualaca, činovnika i državnih namještenika. Najniži društveni sloj činilo je gradsko radništvo i seljaštvo. Dakle, naslijeđeni društveni položaj, a ne bogatstvo, određivao je klasu - stalež. U zemljama zapadne Europe društva su bila prilagodljivija i podložnija većim promjenama pod utjecajem proširenja trgovine i industrije te migracija u velikim razmjerima. Tamo ranije i brže slabe tradicionalne društvene granice, postaju manje izrazite. Na društvenoj ljestvici uzdiže se sloj poduzetnika, veleindustrijalaca, školovanih stručnjaka, a s druge strane smanjuje se sloj industrijskog proletarijata zahvaljujući porastu njihove stručnosti i školovanosti. Postupnim mijenjanjem tradicionalnih društvenih odnosa, klasno raslojavanje postaje sve manje čimbenik koji određuje društveni položaj i ulogu pojedinaca u njemu. To otvara mogućnosti novog definiranja mjesta i položaja pojedinaca u oblikovanju modernog društva, u čemu su dobrovoljne organizacije počele igrati sve veću ulogu.

1 I u Hrvatskoj se krajem 19. i početkom 20. st. može uočiti društveno raslojavanje i kidanje tradicionalnih društvenih granica sa svim svojim posebnostima, koje su proizašle iz činjenice da je bila na periferiji centara gospodarske i političke moći. Socijalistički sustav prekinuo je taj prirodni razvoj i donio specifičnosti karakteristične za njega. No, to je posebna tema, koja zahtijeva studiozniju i svestraniju analizu razvoja društva, kao i gospodarskih i političkih procesa, kako svih zemalja sa socijalističkim naslijeđem, tako i zemalja bivše Jugoslavije, a napose Hrvatske. Prema stvarnoj djelatnosti društava, odnosno svrsi udruživanja građana, ove fondove možemo podijeliti na nekoliko vrsta odnosno grupa. Pod strukovnim korporacijama podrazumijevamo društva koja su radila na promicanju struke i na unapređenju zajedničkih interesa. U Europi se javljaju u drugoj polovici 19. st. s razvojem industrijalizacije, a uzor su imala u srednjovjekovnim obrtničkim i trgovačkim cehovima. Caroline F. Ware, K.M. Panikkar, J.M. Romein, Historija čovječanstva: Kulturni i naučni razvoj, Dvadeseto stoljeće, Društvene ustanove, Zagreb 1969, str. 116-171. 30