ARHIVSKI VJESNIK 39. (ZAGREB, 1996.)
Strana - 218
Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 197-250 Bruno Isbled: Arhivsko gradivo župa u Ille-et-Vilaineu (Les archives de paroisses en Ille-et-Vilaine), str. 179-184. Krajem 18. st. je na području Ille-et-Vilainea bilo oko 1600 župa. Do 1973. godine je u Departmanski arhiv preneseno samo 12 župnih fondova. Godine 1987. je nadbiskup Rennesa ovlastio župne rektore za prijenos u Departmanski arhiv župnih registara i župnog arhivskog gradiva koje je nastalo prije 1790. godine, kako bi se objedinilo arhivsko gradivo nastalo prije Revolucije. Arhivsko gradivo iz konkordatskog razdoblja je ostalo pod nadležnošću Dijecezanskog arhiva. Brigitte Waché: Vjerske ustanove, arhivi i povijest religije: slučaj katolicizma (Institutions ecclésiastiques, Archives et histoire religieuse: le cas du catholicisme), str, 184-186. Francuska Crkva, kao pravna osoba, ima svoje vlastite arhive koji su, prema definiciji, privatni arhivi. Ovi arhivi imaju tri razine: središnji arhivi, dijecezanski arhivi i župni arhivi. Samostani i vjerske kongregacije imaju svoja vlastita arhivska spremišta. U Francuskoj je 1961. godine bila izrađena prva klasifikacijska lista za dijecezansko i župno arhivsko gradivo. Godine 1971. bio je objavljen Vodič francuskih dijecezanskih arhiva, a godine 1974. je izišao Vodič izvora za povijest ženskih kongregacija koje još djeluju. Godine 1973. je ustanovljeno Udruženje arhivista Francuske Crkve - ono je objavilo Arhivski priručnik Francuske Crkve u kojem se nalaze klasifikacijske liste za različite vrste arhivskog gradiva. Philippe Ploix: Vjerske ustanove, arhivi i povijest religije: Arhivi pariške nadbiskupije (Institutions ecclésiastiques, Archives et histoire religieuse: les Archives de l'archevêché de Paris), str. 186-189. Pariški Dijecezanski arhiv čuva vrlo malo dokumenata iz Starog Režima, budući daje crkveno arhivsko gradivo bilo konfiscirano dekretom od 2. studenoga 1789. godine. Dio arhivskog gradiva s početka 19. st. je bio opljačkan 1831. godine. Ipak, ostalo je sačuvano više od 1000 duž. m gradiva. U Arhivu se nalazi i biblioteka s 20 000 knjiga koje se odnose na vjersku povijest Pariza. Arhiv prima samo oko 700-800 čitača godišnje, tj. najviše pet dnevno, budući da je čitaonica Arhiva skučena, a osoblje malobrojno. Bernard Barbiche: Izvori za povijest francuske religije u Arhivu i u bibliotekama Svete Stolice (Les sources de l'histoire religieuse de la France dans les Archives et bibliothèques du Saint-Siège), str. 189-203. Autor je prikazao povijesni razvoj institucija Svete Stolice i njihovih nadležnosti, kao proces oblikovanja njihovih arhivskih fondova (počeci u 16. st., stvaranje i razvoj Tajnog vatikanskog arhiva, fondovi u Državnom arhivu Rima). Vatikanski arhiv je otvoren za istraživače od 1880. godine, odlukom pape Leona XIII. - tom 218
