ARHIVSKI VJESNIK 39. (ZAGREB, 1996.)

Strana - 216

Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 197-250 Godine 1970. osnovana je Skupina za koordinirana istraživanja povijesti religije Novoga vijeka i suvremene religije, s ciljem da poveže i animira različite, već postojeće istraživačke grupe. Godine 1974. je osnovano Francusko udruženje za povijest suvremene religije. Mnogi sveučilišni profesori drže predavanja o suvremenoj religiji. Najočitija značajka francuske povijesti religije je nastojanje da se napiše socioreligiozna povijest, tj. socijalna povijest vjerskog života. To podrazumijeva precizni opis vjerskih običaja različitih društvenih grupa i proučavanje odnosa religije i društva. Proučava se i položaj svećenstva, značaj katoličke crkve za II. svjetskog rata i uloga katolika u Pokretu otpora. Marc Venard: Pravci istraživanja u povijesti religije (Les tendances de la recherche en histoire religieuse), str. 127-136. Povijest religije je danas u Francuskoj jedno od najvažnijih područja povijesnih istraživanja. Proučava se rad vjerskih ustanova, organizirani oblici vjerskog života, pučka religija, teologija, duhovnost itd. Pojavila su se i nova tumačenja, naročito u periodizaciji. Autor daje pregled najvažnijih djela iz povijesti religije koja su bila objavljena u Francuskoj u posljednjih dvadesetak godina. G his 1 ai n Brunei: Izvori i obavijesna pomagala za povijest religije u Nacionalnom arhivu: Stari odjel (Sources et instruments de recherche pour l'histoire religieuse aux Archives nationales: section ancienne), str. 136-144. Postoje dva različita problema: 1. kako koristiti arhivske fondove, kakvi god oni bili, za povijest religije?, 2. kako najučinkovitije obraditi arhivsko gradivo vjerskih ustanova i dati najbolju orijentaciju za moguće istraživanje? U Starom odjelu Nacionalnog arhiva nalazi se oko 20 000 kutija i knjiga arhivskoga gradiva vjerskih ustanova. Ovo arhivsko gradivo je u Arhiv došlo iz crkava i iz vjerskih ustanova svih vrsta. Izvorni fondovi su bili raščlanjeni i preraspodijeljeni među više serija, što nije uvijek olakšalo snalaženje istraživača. Serija S je najopsežnija obuhvaća isprave o vlasništvu svih tipova vjerskih ustanova. Serija H sadrži računovodstvenu dokumentaciju. U serijama L i M se nalaze nekrolozi, martirolozi, samostanska pravila, kaptolski registri, ceremonijalni registri, isprave o zadužbinama itd. Unutar serija LL i S nalaze se računi i zemljišne isprave. U seriji Z su smješteni fondovi kanonskog prava. Uvid u serije fondova vjerskih ustanova može se dobiti s pomoću općih numeričkih repertorija, Općeg inventara serija (iz 1891. godine) i Kataloga rukopisa pohranjenih u Nacionalnom arhivu (iz 1892. godine). Postoji veliki broj sumarnih inventara i numeričkih repertorija za serije L, M i S. Fondovi vjerskih ustanova su prikazani i u Općem inventaru fondova (iz 1978. godine) te u Pregledu inventara, tom I (iz 1985. godine). 216